Priroda ima plan B: FRUITDIV - divlji geni, buduća hrana #HorizonAtUNSA - Evropska noć istraživača u Bosni i Hercegovini

Intervju s prof.dr. Dalibor Ballian, Univerzitet u Sarajevu (FRUITDIV – Crop wild relatives for sustainable agriculture)

Kada govorimo o genetici, često pomislimo samo na ljude. A FRUITDIV projekat nas uči da i biljke imaju svoje gene, pamćenje i naslijeđe.Možete li objasniti šta su to “divlji rođaci” kultivisanih biljaka (Crop Wild Relatives) i zašto su oni toliko važni za budućnost hrane i otpornost našeg ekosistema?

Tisućama godina čovjek uzgaja šumsko voće koje danas koristimo u svakodnevnoj prehrani. Već smo zaboravili kako je to divlje voće izgledalo, a danas ga pokušavamo pronaći. Zašto nam je potrebno, i to iz jednog vrlo zanimljivog razloga: naše kultivirano voće izgubilo je brojne gene koji su davali miris, okus i otpornost divljem voću. Zato danas pokušavamo unaprijediti naše kultivirano voće genima divljih srodnika i time poboljšati njihova svojstva.

Fokus projekta su jabuke, kruške i šljive (rodovi Malus, Pyrus i Prunus), voće koje svi poznajemo. Šta možemo naučiti od ovih vrsta koje su se hiljadama godina prilagođavale prirodi, i koliko to znanje danas može pomoći poljoprivredi suočenoj s klimatskim promjenama?

Fokus projekta je usmjeren ka rodovima Malus, Pyrus i Prunus, ali tu su neke voćke koje rastu pored a na koje do sada nismo obračali pažnju kao što je divlji badem. Vrlo interesantno da je vrlo teško naći divlje jabuke i kruške, jer su već stoljećima hibridizirale sa kultiviranim. Kada sam krenuo u projekt nisam vjerovao da će to biti tako teško, te u stvari imamo jako malo divljih individua, večinom su to hibridi. Također tu je i problem sa đanarikom (Prunus cerasifera) koja je svima poznata, ali malo tko zna da joj je slična talijanska šljiva (Prunus cocomila) koja također raste kod nas. Stanovništvo ih ne razlikuje, a jako su značajne za naše područje kao veoma zdrava voćke visokih proizvodnih mogučnosti, što mi ne koristimo. Također tu je i divlji badem (Prunus webbii), o kojem jako malo znamo. Velika pak uloga šumskog voća je u dobivanju novih sorti otpornih na klimatske promjene.

FRUITDIV kombinuje genetiku, ekologiju i tradicionalno znanje o uzgoju.
Koliko je važno spojiti naučne metode i iskustvo lokalnih zajednica koje su te voćke čuvale generacijama? Da li u njihovom znanju postoji “živa biblioteka” koju nauka tek treba da pročita?

Istraživanje se provodi na nekoliko razina, od morfoloških analiza, kemijskih, DNK analiza do fizioloških istraživanja na mladim biljkama. Kroz ta istraživanja ćemo pokušati da doznamo što je to sve svojstveno divljem voću. Na kraju projekta bi trebali da znamo sa čime raspolažemo u Europi, regionu i kod nas kada je u pitanju šumsko voće. Na kraju će se dati i preporuke kao sačuvati to bogatstvo vrsta, ali i njihovih vrijednih gena.

U Bosni i Hercegovini svaka stara sorta jabuke ili kruške ima svoje ime, miris i priču.
Koliko je važno sačuvati i taj dio naslijeđa, ne samo genetski kod, nego i identitet, kulturu i okus djetinjstva?

Stare sorte voća su nešto najvrijednije što svaka zemlja ima, te se ulažu veliki napori da se ono sačuva. Tako u bosni i hercegovini imamo nekoliko arhiva sa starim sortama, da bi se očuvali za generacije koje dolaze. Trenutno je u svijetu, ali i kod nas da se sve više traže stare sorte voća za sadnju po vrtovima i manjim vočnjacima. Razlog tome su arome i mirisi koje ne možemo nači kod komercijalnih sorti voća. Ipak u ovom projektu se pažnja usmjerava na divlje voće, koje je praktično pred nestankom jer nestaje kroz hibridizacije i u požarima koji uništavaju naše šume.

Projekat se bavi očuvanjem biljaka na terenu (in situ) i u bankama gena (ex situ).
Koje su prednosti oba pristupa, čuvati biljke tamo gdje prirodno rastu ili ih zaštititi u laboratorijama, i može li jedno postojati bez drugog?

Oba principa imaju svoje prednosti i nedostatke. Kada konzerviramo in situ metodom, biljka se nalazi u svom prirodnom okruženju. U tom slučaju, potrebno je uložiti značajan napor da se očuva. U drugom slučaju, kod ex situ konzervacije, biljka se uklanja iz svog prirodnog okruženja, presađuje. Tada je pod našom kontrolom jer se nalazi u kontroliranim uvjetima. Ova metoda zahtijeva veće resurse za izgradnju arhiva i njihovo održavanje. Prednost je što možemo lako kontrolirati biljke i brzo reagirati kada ih je potrebno zaštititi.

Da li FRUITDIV-a planira slanje sjemena u međunarodne genetske banke, poput Svalbard Global Seed Vault-a. Koliko je važno da i Bosna i Hercegovina ima svoje mjesto u toj svjetskoj “arhivi života” i da doprinese očuvanju hrane i biološke raznolikosti za buduće generacije?

Planiramo poslati dio sjemena u europske banke gena, odnosno arhive. Nažalost, naše sjeme još neće ići u Svalbard Global Seed Vault, ali na kraju projekta bi za to moglo biti potrebe. Svi dosadašnji rezultati ukazuju na to da je genetska struktura naših populacija divljeg voća specifična u usporedbi s onima iz srednje i zapadne Europe.

FRUITDIV razvija digitalnu platformu s genetskim i fenotipskim podacima.
Kako otvorena nauka može pomoći da se ovo bogatstvo pretvori u znanje dostupno svima , od istraživača do poljoprivrednika, studenata i zajednica koje žive od zemlje?

U konačnici, takvi projekti uvijek planiraju stvaranje baze podataka koja će biti dostupna znanstvenoj zajednici zemalja sudionica. Očekujem da će to biti jedan od konačnih proizvoda ovog vrijednog projekta.

Mladi istraživači i studenti imaju ključnu ulogu u projektima poput FRUITDIV-a.
Koliko UNSA kroz ovaj projekat podstiče nove generacije da razviju odnos prema biljkama, tlu i hrani ne samo kao resursu, nego i kao zajedničkom dobru koje moramo čuvati?

Ovakvi su projekti veliki izazaov za mlade, te smo planirali uklučenje studenata u rad na projektu. Nažalost trenutno imamo mali broj studenta i mladih istraživača, ali i onih koje interesira šumarska genetika, što nam je veliki hendikep. Tako nam ostaju neiskorištene brojne prilike za uključenje studenata. Također tu je smetnja jer nemamo riješenja kako adekvatno nagraditi rad studenata u projektu.

Klimatske promjene, bolesti i gubitak staništa prijete našim usjevima.
Koliko divlji geni mogu biti “tajna rezerva” prirode koja će nam pomoći da očuvamo hranu budućnosti, onu istu koja danas raste u našim voćnjacima?

Jedan od ciljeva projekta je vidjeti kako klimatske promjene utječu na divlje voće, a to je veliki izazov. To je važno, prije svega, kako bi se mogle planirati daljnje akcije za poboljšanje kultiviranih sorti voća koje se ne mogu prilagoditi klimatskim promjenama. Ako uspijemo otkriti ključne gene koji će u budućnosti igrati glavnu ulogu u prilagodbi voćaka, to će biti značajno za cijelu Europu i šire.

I za kraj, ako biste morali FRUITDIV opisati jednom rečenicom:
da li je to projekat o genima, o hrani, ili o vjeri da priroda zna više nego što mi mislimo, samo je trebamo pažljivo slušati?

Projekt FritDiv u konačnici će pokazati da je priroda jedinstvena i da je moramo dobro zaštititi kako bi buduće generacije mogle preživjeti. Priroda nam pruža sve što nam je potrebno u životu, a ujedno je i poseban izvor hrane. Šumski plodovi su multifunkcionalni jer osiguravaju hranu, proizvode kisik, vežu i pročišćavaju vodu, svojim lišćem nam osiguravaju humus i još mnogo toga. Stoga trebamo učiti od prirode, u ovom slučaju od šumskih plodova, i svojim aktivnostima osigurati njezinu budućnost, jer time osiguravamo budućnost svojih potomaka.