RAZGOVOR S POVODOM: IGOR KOVAČIĆ
KO JE IGOR KOVAČIĆ?
Igor Kovačić, dobro poznato i lice kojem vjerujete jer je godinama svakog jutra izvještavao o vremenskim prilikama koje nas očekuju. Čovjek koji je pedantno i profesionalno radio u struci i neko ko je ispred Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske upozoravao na vrijeme koje nas očekuje. Igor je neko ko je svoj život posvetio nauci, čitanju, proučavnju. Ljubav prema knjigama nije izostajala od najmlađih dana, a zatim se tu probudila želja da upoznaje i komunicira s prirodnim naukama, a za to nema bolje discipline od fizike.
Završio je fiziku s geofizikom i mateorologijom, a profesionalni put je bio popločan u tom smjeru, te je logičan slijed bio da se bavi seizmologijom ili meteorologijom. Radio je kao asistent na Poljoprivrednom fakultetu, a jedno vrijeme i na Elektrotehničkom fakultetu. Kaže da je u tome posebno uživao. Radio je na mnogo aerodroma i kreirao kataloge vremenskih situacija. Drugu polovinu radnog vijeka posvetio radu u Republičkom hidrometeorološkom zavodu. Još uvijek radi i bavi se naukom, a očekuje da će uskoro više da se posveti disciplinama koje je s godinama zanemario kao što iščitavanje knjiga iz drugih oblasti i slikanju.
ŠTA MISLITE O?
NI: Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo za nauku?
Veoma rano sam naučio da čitam (u petoj – šestoj godini), valjda zato što sam imao stariju sestru koja se potrudila za to.. U to davno doba šezdesetih godina prošlog vijeka, sam se još prije polaska u školu učlanio u biblioteku i bio najmlađi član. Knjige koje sam podizao bile su prvo slikovnice, koje sam čitao okupljenoj djeci i vršnjacima na ulazu zgrade. Zatim, već u prvim razredima sam dobio na poklon knjigu “Svet oko nas”, koju sam prosto gutao čitajući. Tako je počela moja zainteresovanost za nauku, ili bolje reći za svijet oko mene i prirodne nauke. Vrlo brzo se biblioteka povećavala iz tih oblasti. Tada nije bilo televizije i mogućnosti gledanja naučno popularnih emisija, već samo knjige. Pored toga bio sam često bolešljiv, pa sam dosta vremena provodio kod kuće i uvijek uz knjige. Kroz osnovno školovanje sam već profilisao zainteresovanost za matematiku, fiziku i hemiju. Učestvovao sam u radu sekcija vezanih za te oblasti. Učestvovao sam na takmičenjima znanja iz tih oblasti sa zapaženim rezultatima. Tako da je bilo već zacrtano da nastavim školovanje u matematičkoj gimnaziji. Moram priznati da gledajući na današnje vrijeme, nekako je sva atmosfera u školi i društvu bila takva da se cijenilo znanje i tad smo se prosto nadmetali ko će postići bolje rezultate. U matematičkoj gimnaziji se dalje suzio izbor, te sam već tad bio siguran da ću studirati fiziku, odnosno astronomiju. Uvijek sam promišljanjem bio zagledan u svemir i tajne postanka i življenja. I maturski rad je bio temeljen iz te oblasti. Ali opredjeljenje studija je ipak bila fizika. Time su se moji snovi ostvarili i sad kad razmišljam sa ove distance odabrao bih ovaj put ponovo jer me je ispunio u potpunosti.
NI: Kako je tekao Vaš profesionalni put?
Budući da sam završio fiziku s geofizikom i mateorologijom, profesionalni put je bio trasiran u tom smjeru, bilo kao seizmolog ili meteorolog. Igrom životnih prilika to je bila meteorologija, prvo rad na aerodromu, u meteorološkoj službi koja vrši meteorološko obezbjeđenje avijacije na letu i na aerodromu pri sletanju i poletanju. Promijenio sam mnogo aerodroma. Uvijek sam kroz rad naučen na sistematičnost i sveobuhvatnost, tako pristupao obavezama. Pravio sam kataloge vremenskih situacija u određenim sinoptičkim situacijama, vršio izračunavanje čestina pojave određenih tipova vremena i polako ulazio u suštinu prognoze vremena. Bilo je puno izazova i ima puno primjera davanja prognoze, koje su izazivale čuđenje i divljenje. Uvijek se nametalo pitanje kako tako precizno možeš dati prognozu. Napominjem tada još nije bilo računara i ovih alatki za prognozu koje su sad dostupne. Jednostavno počeo sam o vremenu i prognozi vremena razmišljati na način da ona liči kao na film koji se razvija iz časa u čas. U službi prognoze sam ostao više od šesnaest godina. Drugu polovinu radnog staža sam proveo u RHMZ RS, što mi je otvorilo mogućnost rada na različitim projektima u okviru WMO (svjetske meteorološke organizacije) vezanim za smanjenje rizika od katastrofa, razvojnih programa unaprijeđenja monitoringa vremena i klime, prognoze bujičnih poplava, projekata vezanih za klimatske promjene. Sve to je bilo neprocjenjivo iskustvo i dalo je mogućnost da se na najneposredniji način radi na naučnim pitanjima iz oblasti. Tako da je na taj način zadovoljena moja znatiželja za naukom. Dio svog radnog vijeka sam proveo i kao asistent na predmetu meteorologije, na poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci. To je bilo posebno lijepo i izazovno iskustvo. U tom periodu sam napravio praktikume vježbi iz meteorologije i praktično radio sa studentima. Pored toga sam niz godina bio i na katedri fizike Elektrotehničkog fakulteta, držeći vježbe iz fizike, te opet bio u prilici kreiranja vježbi i rada sa studentima. Nažalost, životni tokovi nisu dozvolili da završim postdiplomske studije na meteorološkom fakultetu u Beogradu.
NI: Da li Vam je rad nekog naučnika/istraživača bio inspiracija za Vaš naučno-istraživački rad?
Puno naučnika iz oblasti matematike su bili inspiracija, posebno na samom studiju ali je na ovom mjestu teško imenovati nekoga posebnog. Od grčkih matematičara, preko fizičara koji su stvorili osnove ove nauke; od Kopernika, Keplera, Njutna do Tesle i Anštajna. Ali u svakom slučaju profesori sa fakulteta su bili tu kao najveći uzor budući da su sebe davali u potpunosti da nam prenesu znanje i svoju zaljubljenost u nauku.
NI: Kako zainteresovati mlade u BiH za nauku i istraživanje?
Ovo što vi radite je dobar način. Prikazati život i rad naučnika kroz kratke lične razgovore je odličan put. Smatram da mladi ljudi praktično i ne poznaju zanimanje naučnika i mogućnosti koje ono pruža, a i postoje mnoge predrasude o naučnicima. Međutim bavljenje naukom, pa makar i samo na osnovnim studijama ili na doktorskim studijama, tokom kojih se možete uhvatiti u koštac sa pravim istraživanjima, razvija zdravo kritično razmišljanje koje vam je neophodno u svim ostalim profesijama, a i svakodnevnom životu.
NI: Na šta ste najviše ponosni u svom radu, koja je najbolja stvar u vezi Vašeg posla?
Teško je reći na šta sam ponosan. Ali se osjećam zadovoljno što sam bio izvrstan u svim svojim poslovnim izazovima i sada često čujem potvrde javnosti za to. Bivši studenti koji su sad ostvarene ličnosti mi često kažu da sam ih zainteresovao da rade i uče. Javnost često daje izjave da su prognoze koje dajem odlične, tj. tačne, da se mogu pouzdati. Broj poziva telefonom za prognozu vremena, to potvrđuju, ali često već padaju teško jer zahtjevaju neprestano praćenje vremena i spremnost. Šest godina sam bio prezenter vremenske prognoze iz dana u dan na televiziji što je posebno iskustvo i izazov. Kroz projekte sam upoznao mnogo ljudi iz naučnih krugova širom svjeta, imao priliku s njima raditi, biti dio važnih dokumenata. Pored toga kroz rad u RHMZ zajedno sa kolegama smo uspjeli podići prognozu vremena na nivo visokih standarda, pa smo na adekvatan način odgovarali na sve krizne situacije, bilo da se radi o poplavama, toplotnim talasima, sušama ili nepogodama. Uvijek na vrijema najavljene opasne meteorološke situacije, čime smo se nametnuli kao siguran i pouzdan davalac informacija iz oblasti meteorologije.
NI: Koji su vaši planovi za budućnost?
S obzirom na godine, planovi se svode na rezimiranje, uz čekanje penzije i nalaženje vremena za bavljenje drugim interesovanjima koja su bila malo zapostavljena. To je slikarstvo, želja da ponovo uzmem u ruke kist, te da pročitam neke bitne knjige, te da zaokružim svoje filozofsko znanje, te nađem duhovni mir kroz vjeru i čitanje vjerskih knjiga.