Dijana Vuković Grbić je zaposlena na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, gdje ujedno pohađa i treći ciklus studija, sa fokusom na istraživanje u oblastima sigurnosti i privatnosti. Njen profesionalni put spaja naučnu preciznost, pedagoško iskustvo i savremene IT prakse, u kojima danas aktivno djeluje. Posebno je posvećena razvoju digitalnih kompetencija, modernim nastavnim metodama i primjeni informacionih tehnologija u učenju i svakodnevnom radu.
Pored akademskog angažmana, Dijana radi u IT sektoru, gdje koristi analitičko razmišljanje, kreativnost i interdisciplinarni pristup u rješavanju kompleksnih zadataka. Vjeruje da se inovativna rješenja rađaju upravo na raskršću znanja, znatiželje i lične inspiracije.
Van profesionalnih obaveza, Dijana je mama, ljubiteljka knjiga i dugogodišnja čitateljka “Politikinog zabavnika”. Slobodne trenutke posvećuje crtanju i kreativnom radu, kroz koje pronalazi prostor za opuštanje, introspekciju i kreativni balans. U njenom životu se prirodno spajaju tehnologija, umjetnost i rad na sebi – vrijednosti koje savršeno odražavaju duh Art Science Caffè koncepta.
RiNG: Vaša akademska karijera obuhvata oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija i obrazovanja. Kako to znanje, posebno analitički način razmišljanja iz akademije, primjenjujete danas u svakodnevnom radu u IT sektoru?
Moja akademska pozadina mi je zapravo dala način razmišljanja, a ne samo “znanje iz knjige”. Kroz diplomske i master studije u inženjerstvu naučite da veliki problem rastavite na manje cjeline, jasno definišete pretpostavke i provjeravate svaki korak rješenja.
Takvo razmišljanje lako se kasnije prenese i na praktičnu primjenu u domenu infromacionih tehnologija. Bilo da je u pitanju dizajn arhitekture sistema, analiza zahtjeva ili otklanjanje nepredviđenih ponašanja programa, uvijek prvo pokušam precizno formulisati problem i pronaći najmanji mogući korak koji mogu razumjeti i testirati. Informatika mi je donijela i tehnički alat – algoritamski način razmišljanja, svijest o ograničenjima sistema, sigurnosti i generalno podacima.
Nastavno iskustvo me je naučilo da komplikovane stvari objasnim jednostavno, da prilagodim objašnjenje na različite nivoe znanja, što se pokazuje kao korisno i ključno i kada sarađujete sa kolegama iz različitih domena ili pričate sa klijentima kojima su potrebna softverska rješenja. Ukratko, akademija mi je dala “mentalne modele” koje svakodnevno primjenjujem u različitim situacijama.
RiNG: IT industrija je veoma dinamična i zahtjeva stalno učenje. Kako pronalazite ravnotežu između tehnološkog razvoja, traženih kompetencija i potrebe da ostanete kreativni, inspirisani i smireni?
IT industrija je jako dinamična i dosta toga se stalno mijenja, ali se čovjek ne može mijenjati tom brzinom. Iz tog razloga, pokušavam fokus postaviti na stvari koje su meni bitne u određenom trenutku: ne pokušavam znati/naučiti sve, već svjesno biram oblasti koje su za mene strateški važne (npr. sigurnost, protokoli, razvoj Web aplikacija) i tu kontinuirano učim – kroz projekte, akademske radove, online tutorijale. Sve ostalo pratim sa određene distance, obično kroz razgovor sa kolegama, da ostanem u toku, i to na način da razumijem trend, ali bez osjećaja obaveze da sve odmah naučim ili počnem da koristim u praksi.
Kreativnost i mir održavam tako što pravim granicu između stvarnog rada i igre. U toku radnog dana fokusirana sam na konkretne zadatke i odgovornosti, ali namjerno ostavljam i vrijeme za eksperimentisanje: mali proof-of-concept projekti, istraživanje neke ideje koja me zanima, skiciranje rješenja na papiru… To je prostor gdje sebi dozvolim da pogriješim i da se igram. Uz to, trenutno učim da prihvatim da je odmor dio posla – ako sam hronično umorna i zatrpana obavezama, nema ni kreativnosti ni kvalitetnog učenja.
RiNG: Crtanje, kreativni rad, čitanje i pratioci Vašeg djetinjstva poput Politikinog zabavnika nose jednu posebnu kreativnu energiju. Na koji način kreativni hobiji utiču na Vašu profesionalnu efikasnost i način na koji pristupate rješavanju problema?
Kreativni hobiji – slikanje, kreativno stvaranje, čitanje, pa i “društvo” iz djetinjstva poput Politikinog zabavnika – naučili su me da svijet gledam sa radoznalošću, a ne samo kroz prizmu zadataka i rokova. Kada crtam, učim da vidim nijanse, kompoziciju i odnose između elemenata; što se lako preslikava i u domen informacionih tehnologija – to mi daje sposobnost da “vidim” cijeli sistem, a ne samo jednu funkciju ili dio. Čitanje, posebno različitih žanrova, pomaže mi da lakše pronalazim jednostavne primjere kojima objašnjavam kompleksne koncepte kolegama ili studentima.
Ti hobiji mi pomažu i praktično: kad zapnem na problemu, često napravim pauzu, uzmem knjigu ili olovku, i nakon toga se vratim problemu sa svježim uvidom. Kreativni proces me podsjeća da rješenje ne mora doći linearno; ponekad najvažniji skok napravite dok mislite da ne radite ništa.
RiNG: Kao majka, naučnica i IT profesionalac, kako pronalazite vrijeme za sebe i šta za Vas znači lični razvoj? Postoji li nešto iz Vašeg privatnog života što Vas je posebno naučilo kako da budete ‘najbolja verzija sebe’?
Balans između uloge majke, naučnice i IT profesionalca nije nešto što sam jednom postigla, već nešto što stalno iznova tražim, dopunjavam, za šta konstantno moram da učim. Vremenom sam naučila da vrijeme za sebe ne mora biti veliko da bi bilo vrijedno – to može biti pola sata tihe šetnje, slušanje muzike, epizoda omiljene serije, čitanje nekoliko stranica knjige, kratko vježbanje ili skiciranje. Lični razvoj za mene znači da ostanem u kontaktu sa sobom: da pratim šta me istinski zanima, gdje sam pod stresom, šta moram otpustiti, a šta naučiti, gdje mogu da napravim kompromis, a gdje ipak ne.
Iz privatnog života me je najviše oblikovala upravo uloga roditelja. Djeca vas nauče strpljenju, prisutnosti i činjenici da ne možete sve kontrolisati. Shvatila sam da “najbolja verzija sebe” nije savršena, već dovoljno dobra, prisutna i autentična. Naučila sam da je u redu tražiti pomoć, praviti granice i, konačno, reći “ne” stvarima koje me odvlače od onoga što mi je zaista važno – i u poslu i kod kuće.
RiNG: U kontekstu Science Art Caffè koncepta, koji spaja umjetnost, nauku i opušteni razgovor – gdje Vi vidite najjače veze između kreativnosti i tehnološkog rada? Može li kreativnost unaprijediti način na koji gradimo digitalna rješenja?
U konceptu poput Science Art Caffè-a, gdje se spajaju umjetnost, nauka i razgovor, vidim ono što i u svom životu nastojim da spajam: racionalno i intuitivno. U tehnologiji često govorimo o sistemima, algoritmima, performansama, ali zanemarimo činjenicu da ta digitalna rješenja koriste stvarni ljudi, sa emocijama, navikama i svojim “pričama”. Kreativnost nam pomaže da ta rješenja dizajniramo tako da budu prihvatljivija ljudima – da razmišljamo o iskustvu korisnika, vizuelnoj komunikaciji, intuitivnom načinu korištenja i slično.
Kada koristim svoje “umjetničko oko” u IT-ju, lakše uočavam propuste u interfejsu, logici toka, pa i u dokumentaciji. Dijagrami ili bilo kakvi vizuelni prikazi, sve to su zapravo mostovi između onoga što je u kodu i onoga što korisnik osjeća. Vjerujem da kreativnost ne samo da uljepšava digitalna rješenja, nego ih čini razumljivijim, pristupačnijim i dugoročnije održivim.
RiNG: Kroz Vašu karijeru prošli ste različite uloge: od nastavnice i istraživača do IT stručnjaka. Koja lekcija iz akademskog svijeta je danas Vaš najvažniji kompas u brzo mijenjajućem IT okruženju – i šta biste poručili mladima koji žele da balansiraju znanje, rad na sebi i kreativnost?
Iz akademskog svijeta nosim nekoliko važnih lekcija, ali možda najvažnija je: naučiti kako da učiš. Nauka vas nauči da prepoznate šta ne znate, da postavljate dobra pitanja, da vam nije neugodno da kažete “ne znam, ali mogu saznati”. Druga važna lekcija je vrijednost strpljenja – istraživanje, kao i razvoj softvera, često znači puno iteracija, neuspjeha i povratka na početak. To mi je danas kompas u IT-ju, gdje se okruženje mijenja brzo, ali temeljna potreba za dubokim razumijevanjem ostaje ista.
Mladima bih poručila da ne odustaju od znanja, od kreativnosti, niti od rada na sebi. Tehnologija traži dubinu – solidne temelje – ali i širinu: sposobnost da komunicirate, crtate, pišete, sarađujete. Nije potrebno da jurite za svakim trendom; izaberite svoje “osnovne stubove”, gradite ih strpljivo, njegujte svoje hobije i brinite o mentalnom zdravlju. Najbolje ideje često nastaju baš na raskršću: između onoga što znate, onoga što volite i onoga kakva osoba postajete.