Science ART Café: razgovor sa Vedranom Ševčukom
Vedran Ševčuk je banjalučki fotograf poznat po tome što kroz objektiv istražuje svijet oko sebe – od dokumentarnih scena do noćnog neba i nebeskih fenomena. Njegove fotografije približavaju publici ljepotu prirode i svakodnevnog života, pokazujući kako znatiželja, strpljenje i kreativnost mogu otvoriti nove perspektive. Vedran vjeruje da nauka i umjetnost idu ruku pod ruku, a kroz svoj rad inspiriše druge da posmatraju svijet s pažnjom, maštom i istraživačkim duhom.
RiNG: Šta Vas je, kao dijete ili mladu osoba, prvi put „poguralo“ ka svijetu fotografije i posmatranja? Da li postoji lični trenutak ili uspomena koja je bila presudna?
Još kao klinac listao sam enciklopediju univerzuma koju je djed nekako nabavio. Bila je na švedskom, pa tekst nisam razumio, ali sam uporno i sa oduševljenjem gledao ilustracije i fotografije. Već tada sam znao za galaksije, odnos veličina između Sunca i Zemlje i mnoge druge fascinantne pojave. Nakon što sam završio srednju školu za fotografskog tehničara, započela je i moja fotografska karijera — i bilo je samo pitanje vremena kada će se te dvije linije, nauka i fotografija, negdje spojiti.
RiNG: U Vašem radu spajate tehniku, znanje, strpljenje i kreativan izraz. Kako vidite odnos nauke i umjetnosti u procesu stvaranja jedne fotografije?
Za mene je fotografija 50% fizika, 50% digitalna umjetnost. Nauka mi služi da tehnički savršeno prikupim svjetlost kroz duge ekspozicije i praćenje neba, a umjetnost je način na koji tu sirovu “fiziku” u postprodukciji pretvaram u fotografiju koja izaziva divljenje kod ljudi.
RiNG: Posebno su upečatljive Vaše fotografije zvjezdanog neba i prirodnih pojava. Kako ovakve scene utiču na Vaše razumijevanje svijeta i povezanost s naukom?
Na mene takve scene najviše utiču time što nas podsjećaju koliko smo zapravo mali u odnosu na ogromni univerzum koji nas okružuje. Sve je tako daleko, veliko i složeno — i upravo ta spoznaja mnogima bude zastrašujuća. Zbog toga često bježe od nauke i okreću se pseudonaukama u potrazi za jednostavnijim objašnjenjima i utjehom.
RiNG: Jedan od ciljeva Evropske noći istraživača je da nauku učini bližom i razumljivijom. Kako, po Vašem mišljenju, fotografija može pomoći da naučne teme postanu dostupnije široj publici?
Ljudi su vizuelna bića i mnogo lakše reagujemo na ono što vidimo nego na apstraktne definicije. Siguran sam da će pažnju gotovo svakog čovjeka prije privući lijepa ili zanimljiva fotografija nego tekst pun brojeva i stručnih termina.
Kada fotografija privuče pogled, otvara se prostor i za radoznalost. Tada postoji mnogo veća šansa da će ljudi pročitati prateće objašnjenje, stati da razmisle ili barem malo zagrebati u temu. Na taj način fotografija postaje most prema nauci — čini je pristupačnijom, razumljivijom i bližom nego što je bila prije.
RiNG: Mladi danas često traže inspiraciju u vizuelnom sadržaju. Šta smatrate najvažnijim porukama koje im umjetnička fotografija može poslati o znanju, istraživanju i znatiželji?
Možda je najvažnija poruka da inspiracija ne dolazi samo iz velikih laboratorija ili teleskopa, nego iz svijeta oko nas — iz prirode, svjetlosti, pokreta i trenutaka koji traju samo sekundu.
RiNG: Ako biste našoj publici mogli ostaviti jednu poruku — nešto što spaja Vašu strast, Vaš život i Vaš pogled na nauku i umjetnost — šta bi to bilo?
Igrajmo se, istražujmo, kreirajmo i u isto vrijeme kroz to i učimo nešto novo!
Ne obazirati se ako nešto ne uspije, bitan je proces, ne savršenstvo. Savršenstvo nikada nećemo dostići, ali je važno ka tome stremiti, jer time učimo, a kako učimo tako saznajemo gdje griješimo i šta da ispravimo ili uradimo na drugi način. Taj način je možda bolji, možda lošiji, to nećemo znati dok ne probamo, zato je bitno da se igramo i ne opterećujemo previše savršenstvom.