Nauka, mediji i građani zajedno za otporniju demokratiju
Intervju s prof. dr. Damirom Banovićem, Univerzitet u Sarajevu (SOS4Democracy – Social Sciences for Democracy: a Training Program for Improving Research on Illiberal Systems and Finding Ways to Build More Robust Democracies)
Projekat SOS4Democracy istražuje kako se demokratija mijenja pod pritiskom populizma, dezinformacija i rastuće polarizacije. Da li je demokratija danas zaista u opasnosti ili samo prolazi kroz proces prilagođavanja novom svijetu? I kakvu ulogu u tom procesu ima pravo kao nauka i sistem vrijednosti?
Savremena demokratija vjerovatno nikada više nije bila u opasnosti a s njom i međunarodno pravo ljudskih prava. Mislim da se demokratija kao ideja ne može posmatrati odvojeno od sistema vrijednosti i međunarodno prihvaćenog sistema zaštite ljudskih prava. Ovo se posebno primijeti u državama s dugom demokratskom tradicijom: ako bismo pogledali procese koji se dešavaju u Sjedinjenim Američkim Državama uočili bismo želju kroz želje za akumulacijom moći u rukama predsjednika, narušavanje slobode govora, prava na proteste, preuzimanje dominacije moći u odnosu na pravo. No, ovo se u manjoj ili većoj mjeri dešava i na tlu Evrope kroz eroziju demokratskih vrijednosti i procesa, militarizaciju koja ustupa mjesto pravnom i dijaloškom rješavanju sukoba, te značajnom skretanju ka desno i populizmu koji obično ne donose ništa dobro. Pravna nauka treba da ukazuje na opasnosti koje donosi odustajanje od demokratskih vrijednosti, pravnih principa i utvrđenih procedura. Isključivanje drugog i drugačijeg vodi do toga da partikularizam postaje univerzalan. Istraživanje, ukazivanje i edukacija o ovim procesima kako studenata/ica tako i javnosti, naša je društvena uloga i odgovornost.
Kada govorimo o iliberalnim praksama, one nisu uvijek vidljive na prvi pogled. Kako ih možemo prepoznati u svakodnevici, da li je to način na koji govorimo, informišemo se, komuniciramo jedni s drugima?
Naučan, stručan i aktivistički pristup ovim fenomenima najbolji je način kako ih prepoznati i uputiti na optimalne načine njihovog uklanjanja ili barem ublažavanja njihovog utjecaja na demokratske i liberalne vrijednosti i prakse. Bez odgovornog i naučnog pristupa vrlo lako se može „skliznuti“ u površnost i olako prihvatanje nečega što dugoročno šteti postignutom demokratskom razvoju.
Nauka, civilno društvo i mediji često djeluju kao tri odvojena svijeta. Koliko je važno da pravna nauka prestane govoriti samo jezikom zakona i počne razgovarati sa društvom, ali i sa studentima, kao partnerima, a ne posmatračima?
Multidisciplinarnost i interdisciplinarnost su ključne u naučnom pristupu bilo kojem društvenom fenomenu. Ovdje ne govorim samo o pravnoj nauci, već i o drugim društvenim disciplinama, a posebno o sociološkim i politološkim. Sinergija društvenih nauka, civilnog društva i medija su ključne, jer bez toga pravna nauka može ostati zarobljena u svijetu akademskog i specifičnog naučnog jezika. „Prevođenje“ izazova i problema koji opterećuju društvenu sferu kroz civilno društvo i medije čine naš rad smislenijim, društveno odgovornijim i vidljivijim. O svakom problemu o kojem smo govorili kroz projekat, medijski se izvještavalo putem novinske kuće „Delo“ koja je partner. To je, recimo, jedan primjer transmisije naučnog i naučnih rezultata ka društvu.
Nažalost imamo osjećaj da je povjerenje u institucije je sve slabije. Može li pravna nauka, zajedno s drugim disciplinama, postati novi stub povjerenja, kroz transparentnost, argument, dijalog? Posebno među mladima koji sve češće sumnjaju u sistem?
Ispravno bazirani argumenti i otvoren dijalog su nezamjenljivi. Uvjeravanje druge strane u ispravnost naših stavova treba biti bazirano na promišljenim i činjenično baziranim argumentima, ali i usmjereno ka ciljevima koje želimo da postignemo – recimo, vrijednost konsenzusa u odlučivanju. Naša odgovornost se posebno ogleda u obrazovanju profesionalno odgovornih pravnika i pravnica koji će graditi povjerenje u institucije sistema.
Demokratija se često svodi na dan izbora. Šta znači ona druga, tiha demokratija, ona koja se odvija između dva glasanja, u učionicama, na fakultetima, u debatama i otvorenim pitanjima koja uče studente da misle, a ne samo da citiraju zakone?
Demokratija nikada ne smije biti svedena samo na pitanje izbora. Ona treba da bude način življenja – biti uključen/a i participirati u pitanjima koja nas se tiču. Bilo da se radi o kućnom savjetu, mjesnoj zajednici, studentskim organizacijama, sindikatima; bilo da se radi o protestima, javnom iznošenju stava, slobodi pristupa informacijama. Mislim da su danas studenti/ce ipak mnogo svjesniji svoga položaja, prava ali i odgovornosti u odnosu na vrijeme kada sam ja studirao. Bolje su razvijeni okvir i struktura koji podržavaju uključenosti i formiranje stava o pitanjima koja su u fokusu njihova interesovanja. Treba imati na umu da je to nešto što se razvija i njeguje, a ne nešto što kada se jednom postigne ostane na tom stepenu razvoja.
U eri polarizacije, algoritama i brzih istina, da li je naučnik danas samo istraživač, ili i čuvar istine, činjenica i razuma, kao i mentori koji oblikuju generaciju koja tek treba odlučiti kako će demokratija izgledati sutra?
Naučnik/ca trebaju i moraju biti čuvari istine, činjenica, glas razuma i kritike. Nije akademska zajednica sama po sebi ta koja to i radi, iako bi trebala. No, danas to postaje sve teže kada je pluralitet izvora informacija beskonačan, ali i način na koji se one kreiraju – kao neistinite, poluistinite, djelomično istinite ili istinite. Nije samo do naučnika/ice, već trebaju postojati i institucionalna podrška i kanali kroz koje će se moći ukazivati na neistinitost iznesenog ili njegovu eventualnu baziranost na kvazinaučnim metodama. Činjenična utemeljenost koja je prošla opšteprihvaćeni naučni proces jedini je način na koji možemo imati razumne dijaloge, čuvati ali i mijenjati stavove do kojih smo došli do njih. Ovo ne znači da naučna metoda neće pogriješiti, ali je najbolja koju imamo.
SOS4Democracy okuplja ljude iz različitih profesija, istraživače, novinare, aktiviste.
Šta se desi kad se ti svjetovi zaista sretnu? Da li saradnja može postati forma otpora?
Različiti svjetovi često mogu da vode međusobnom nerazumijevanju. No, saradnja koju mi imamo kroz projekat primjer je dobre sinergije i nadopunjavanja. Gdje rad nauke prestane, nastavlja se kroz rad i spoznaje civilnog društva, i obrnuto. Na takav način možemo istinski razumjeti fenomene koji se javljaju, populizam, korupcija, urušavanje demokratskih vrijednosti i sl. Činjenica da je saradnja s institucijama i organizacijama koje se nalaze u državama u kojima se značajno urušavaju demokratske institucije (primjer Republike Turske, recimo) ili koje su još u fazi demokratske tranzicije (primjer Bosne i Hercegovine) već je čin otpora.
Dezinformacije se šire brže nego činjenice. Kako danas razlikovati znanje od buke informacija, i koliko nam u tome može pomoći nauka, a koliko empatija?
U odnosu na činjenice, nauka je vjerovatno najbolji izvor tačnosti. Naučna metoda podrazumijeva proces provjere činjenica, korištenje validnih izvora, proces recenziranja, ali i priznavanja i uklanjanja greške ukoliko se utvrdi da se pogriješilo. Naravno, pravilno medijsko izvještavanje ali i prikupljanje podataka kroz organizacije civilnog društva koje podrazumijeva određene postupke i metode, ispravan je izvor ali i izbor. Znati izabrati odgovornost je nauke, obrazovanja ali i države koja će regulisati oblast ispravnog izvora informacija.
Naziv projekta nosi određenu simboliku SOS za demokratiju. Da danas morate poslati stvarni poziv u pomoć, kome biste ga uputili, građanima, institucijama ili pravnicima ? I da li nas pravo još može naučiti kako se sloboda brani riječima, a ne silom?
Pravo je organizacija sile, njezino stavljanje pod kontrolu; pravo je način mirnog rješavanja sukoba, konflikta i nesporazuma. Ukoliko ne postupamo prema pravu, u skladu s procedurom, uključujući drugog i drugačijeg, sila je onda ta koja će odlučiti. Pravo je jedini optimalan način. Suprotno, imat ćemo silu i nasilje. To je naš izbor kojim putem ćemo da idemo. Ukoliko želimo mir, sigurnost i određeni stepen zaštite, pravo je jedini način. Naravno ovdje ne treba zaboraviti da i pravo može biti zloupotrijebljeno potvrđivanjem nečega što je diskriminirajuće, pogrešno, rasistički i sl. No, to je tema za drugi razgovor. Demokratija u okvirima prava i ljudskih prava je optimalan okvir, a poziv za njeno očuvanje i razvojupućen je svima.
I za kraj, u vremenu kada su sloboda, istina i razum postali luksuz, u šta još uvijek vjerujete kad govorimo o budućnosti demokratije? I da li o „novoj eri“ demokratije možemo nešto naučiti od studenata?
Demokratija i njene verzije i/ili različita ostvarenja nemaju alternativu. Ovo ne znači samo formalno uvođenje izbora, niti listu političkih prava i sloboda. Demokratija podrazumijeva i svjesnog i obrazovanog građana/ku. Sve ostalo je korak ka nekom od oblika autoritarizma i/ili totalitarizma sa silom koja donosi odluke, a pravom koje je samo forma. Mislim da moramo učiti jedni od drugih jer učenje je obostrano a ne jednostrano. Mi od studenata/ica, ali i oni od nas.
https://www.facebook.com/profile.php?id=61555720846901
CORDIS (EU Research & Innovation database):
Glavni koordinator:
Institute of Criminology at the Faculty of Law Ljubljana: inst-krim.si
Ostali partneri:
Delo Media House (Delo mediji d.o.o.): delo.si
Roma Tre University (Università degli Studi Roma Tre): uniroma3.it
Libera – Associations, Names and Numbers Against Mafias (Libera. Associazioni, nomi e numeri contro le mafie): libera.it
University of Sarajevo: unsa.ba
Citizens’ Association “Why Not?” (CA Zašto ne): zastone.ba
Özyeğin University: ozyegin.edu.tr
Boğaziçi University: bogazici.edu.tr
Istanbul Political Research Institute (IstanPol): istanpol.org
Vrije Universiteit Brussel (VUB): vub.be