RAZGOVOR S POVODOM: ZLATAN AJANOVIĆ
KO JE ZLATAN AJANOVIĆ?
Zlatan Ajanović je senior istraživač u VIRTUAL VEHICLE Istraživačkom centru u Grazu te je gostujući istraživač na Tehničkom Univerzitetu Delft. Karijeru u automobilizmu je počeo 2011. godine sa specijaliziranom edukacijom Prevent School of Automotive. Nakon toga, radio je u Prevent Group u Bosni i Hercegovini na više projekata kao sto je pokretanje novog proizvodnog procesa te korištenju kompjuterske vizije za osiguravanje kvalitete proizvoda.
Tokom 2014. i 2015. godine radio je u najvećoj nezavisnoj kompaniji za razvoj u automobilskoj industiji, AVL List (Austrija), na istraživačko/razvojnom projektu upravljanja hibridnim električnim vozilima. Dobitnik je najprestižnije evropske stipendije za PhD studij (Marie Skłodowska-Curie Fellowship) te služi i kao član nadzornog odbora MSCA ITEAM projekta.
Učestvovao je u više intenacionalnih projekata sa preko 50 partnera uključujući vodeće svjetske kompanije i univerzitete, te je aktivno učestvovao i vodio pripremanje uspješnih prijedloga projekata ukupne vrijednosti od preko 50 miliona eura. Bachelor i Master studij je završio na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Trenutno je kandidat za doktorsku titulu na Tehničkom Univerzitetu u Grazu u oblasti automatskog upravljanja. Redovno objavljuje i prisustvuje na najprestižnijim događajima iz Robotike, Umjetne inteligencije i Automatskog upravljanja. Član je tehničkog komiteta za Inteligetna Autonomna Vozila pri IFAC te recenzent više časopisa i konferencija iz oblasti istraživanja. Za svoj rad, nagrađen je sa IFAC nagradom za najboljeg mladog autora te stipendijom Hans List Fond za svoju doktorsku disertaciju.
ŠTA MISLITE O?
NI: Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo za nauku?
Prvo nadahnuće za istraživanje, kojega se sjećam, je otkriće električnog motora. Jednom prilikom u posjeti rođaku, pokazao mi je električni motor koji je izvadio iz igračke. Poslije toga dana, rastavio sam sve igračke koje sam imao, uključujući i one koje su bile aktivirane na oprugu. Nastavio sam rastavljati razne tehničke uređaje kako bi pokušao otkriti na koji način rade i izvaditi nešto „korisno“, često ne znajući da ih ponovo sastavim. To bilo dosta iritantno za moju porodicu iako su bili veoma tolerantni. Duga je lista uništenih stvari, uključujući i proprženi novi tepih koji je moja tetka kupila nani od prve plate (nastradao u eksperimentu spajanja 1.5 V sijalice na 220 V). Vremenom sam naučio eksperimentirati bez veće štete, sastavljati ponovo rastavljene uređaje cak i praviti nove uređaje.
NI: Da li Vam je rad nekog naučnika/istraživača bio inspiracija za Vaš naučno-istraživački rad?
Volim da istražujem biografije uspješnih ljudi općenito jer se iz toga može dosta naučiti. Impresioniran sam ljudima koji su sposobni prenositi znanje i iskustvo između različitih disciplina i ljudima koji su sposobni na pruže duboki naučni doprinos ali su i poduzetni da ga dovedu u konačnu upotrebu. Primjera je mnogo, npr. Sebastian Thrun i Elon Musk koji su danas među nama ili iz prošlosti Isaac Newton, Leonardo da Vinci, Nikola Tesla. Posebno važna osoba za istaknuti je nama dobro poznati Emerik Blum.
NI: Kako zainteresovati mlade u BiH za nauku i istraživanje?
Rekao bi da su mladi u BiH veoma zainteresovani za nauku. Imao sam dosta prilika da se susrećem s mladima i komuniciram s njima sto kroz rad u Asocijaciji za Napredak Nauke i Tehnologije sto drugim prilikama. I aktivnosti koje vi provodite zasigurno pomazu tome. Pitanje je koliko prostora mladi imaju da se bave naukom. Tokom studija, mnogi mladi moraju da se pripremaju za ispite po kafićima ili menzama tržnih centara, umjesto da to rade u savremeno opremljenim bibliotekama.
Kurikulum je često prenatrpan, ne ostavljajući dovoljno prostora da se dublje obrade tematike. Doktoranti na fakultetima moraju da plate nevjerovatno visoke cifre za doktorski studij pri tome ne dobijajuci adekvatnu podršku, te su svedeni da rade istraživanje u slobodno vrijeme. Zbog nedostatka financijske podrške istraživači često moraju birati lokalne konferencije zbog nižih troškova putovanja. Uprkos svemu, postoje sjajni rezultati gdje se cak I rezultati master teza publikuju na najboljim svjetskim konferencijama.
NI: Na šta ste najviše ponosni u svom radu, koja je najbolja stvar u vezi Vašeg posla?
Zahvalan sam sto mogu da radim ono sto volim. I prije nego sam se počeo aktivno baviti autonomnim vozilima bio sam izrazito zainteresovan za to. Zahvalan sam I sto mogu dosta putovati I sarađivati s vrhunskim stručnjacima sirom svijeta. Kroz ITEAM projekat sam neko vrijeme proveo i na TU Delft u Holandiji, Univerzitetu u Sarajevu, AVL List u Austriji i Volvo Cars u Švedskoj.
Drago mi je da sam kroz svoje doktorsko istraživanje uspio to ukombinovati, te sam modelirao saobraćajnu situaciju iz Sarajeva, modelirali smo dinamiku vozila u Holandiji, za uposredbu snimili ljudske vozače u simulatoru vožnje u Grazu, u Sarajevu i Grazu smo razvili algoritam za autonomnu vožnju i sve to demonstrirali u autonomonom vozilu u Švedskoj na testnom poligonu. Posebno zadovoljstvo je što smo imali veliku Saradnju sa Univerzitetom u Sarajevu i prof. Bakirom Lačevićem.
NI: Koji su vaši planovi za budućnost? Vaš savjet budućim naučnicima i istraživačima?
Volio bih reći da imam jasne planove, ali ih nemam. Postoji toliko toga šta bi volio raditi, I mislim da ću biti presretan ako se bilo šta od toga ostvari.
Iz svog iskustva, mogao bi posavjetovati da sto bolje iskoriste sve mogućnosti koje imaju jer teško će dobiti nove mogućnosti ako ne iskoriste postojeće. To je u vezano i za relativni uspjeh. Duboko vjerujem u relativni uspjeh i mislim da je najveći uspjeh postati najbolja verzija sebe u svom okruženju.