RAZGOVOR S POVODOM: UNA SULJIĆ
KO JE UNA SULJIĆ?
Una Suljić rođena je 1990. godine u Tuzli. Farmaceutski fakultet Univerziteta u Tuzli završava 2014. godine, a potom je birana za asistenta na katedri za Biohemiju na tri fakulteta: Medicinskom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu i VZŠ na Univerzitetu u Tuzli. Njen diplomski rad na temu Micetizam je njena prva klinička studija, koja je sprovedena na Infektivnoj klinici UKC Tuzla. Doktoralni studij upisuje 2014. godine u oktobru, te isti završava u julu 2018. godine kao najmlađi doktor nauka u Bosni i Hercegovini. Tema doktorske disertacije je “Uticaj konvencionalne i metaboličke terapije na poboljšanje kvaliteta života kod pacijenata sa ishemijskom bolesti srca”, njeno drugo kliničko istraživanje sprovedeno na Internoj Klinici UKC Tuzla. 2017. godine aplicira kao samofinansirajući specijalizant na Univerzitetski Klinički Centar u Tuzli u zavodu za Biohemiju, te počinje sa odrađivanjem specijalističkog staža – specijalizacija Medicinska biohemija i labaratorijska dijagnostika. Od 2014. godine radi u privatnim farmaceutskim kompanijama kao stručni savjetnik. Rekreativno se bavi tenisom, te podržava mnoge humanitarne akcije. Ličnost koja vjeruje prvenstveno u sebe, u ljude oko sebe i državu u kojoj živi. Želi da bude motivacija mladim ljudima, da ih podstakne da se trude i da se izbore za sve što smatraju da zaslužuju, a nije im pruženo u mjeri u kojoj bi trebalo. Želi da BiH zadrži mlade ambiciozne ljude koji žele da žive svoje snove u okvirima koje samo ti isti mladi ljudi imaju u svojim mislima i snovima. Uvjerena je da je vjera u sebe, upornost, iskrenost, poštovanje, jasno definisani cilj, kao i želja za uspjehom jedini način da se ostvare snovi. Smatra da onaj ko se bori može i da izgubi, ali onaj koji ne, ne može ni izgubiti.
ŠTA MISLITE O?
Kako ste došli na ideju da se bavite farmacijom, šta Vas je nadahnulo?
Ja sam tip osobe koji zaista voli da uči i voli da napreduje u svakom segmentu zivota. Još od malena uvijek sam voljela da čitam, da sam uključena u razne sekcije, ali nikada nisam voljela da učim stvari napamet, bez razumijevanja. Već u osnovnoj školi sam znala da ću upisati ili medicinu ili farmaciju i kao što vidite bila je to farmacija, jer sam uvijek imala želju da pomažem ljudima. I jedna i druga branša su upravo takve da direktno pomažete ljudima, kada im je to najpotrebnije. Ja sam 2014. godine završila Farmaceutski fakultet u Tuzli i iste godine postala asistent na Farmaceutskom fakultetu. Moj diplomski rad je već bio kliničko istraživanje i upravo me isti naduahnuo za nauku, jer sam vidjela da jako mali broj ljudi radi klinička istraživanja, željela sam dati svemu tome veći značaj, a ta želja je i dan danas prisutna – samo je još snažnija. Tema diplomskog je bila micetizam, odnosno trovanje gljivama na području Tuzlanskog kantona te njegovo liječenje. x
Nakon odbrane željela sam se usavršavati u segmentu kliničkih istraživanja. Ideju za istraživanje koje je usko povezano sa kardiovaskularnim oboljenjima nadanula je činjenica da najveći dio populacije u Bosni i Hercegovini obolijeva upravo od ovih bolesti. Želja je bila pomoći ovoj populaciji ali je ne opteretiti finansijski, nego pronaći lijek koji je na esencijalnoj listi lijekova, a da nije toliko u primjeni u odnosu na druge razvijene zemlje. Upravo sam na takav način našla lijek koji je van naših granica mnogo više primjenjivan nego kod nas, a njegova djelotvornost na kraju istraživanja je jasno pokazala više nego odlične rezultate kada su ovi pacijenti u pitanju. Kao zaključak na sve navedeno jeste da trebamo mnogo više paznje posvetiti kada su u pitanju lijekovi koji se nalaze na našem tržištu i dostupni su, samo ih trebamo znati kada i kome primjeniti i sve to uz nadzor kliničkih farmaceuta.
Koji je bio cilj istraživanja kardiovaskularnih oboljenja?
Željela sam kardiovaskularnim bolesnicima koji su uvijek na terapiji koja se sastoji od više lijekova, primijeniti još jedan, koji je u ovom slučaju bio metabolički lijek, a koji neće imati nikakve negitvne efekte na već postojeću terapiju, niti će stvarati bilo kakav antagonizam kada je u pitaju djelovanje drugih lijekova koji se već duže primjenjuju. Trimetazidin kao metabolički lijek ima za cilj poboljšati kvalitet života pacijenata koji boluju od ishemijske bolesti srca. Cilj je bio da ovim pacijentima popravim ejekcionu frakciju srca, da mogu duži vremenski period biti na ergometrijskom testu, što je direktno vezano za izdržljivost pacijenta kada je u pitanju napor u svakodnevnom zivotu. Počevši od penjanja uz stepenice, nošenje vrećica iz marketa, igranje sa unucima itd., a nama je sve ovo više nego svakodnevnica, dok ovim pacijentima svaki veći napor izaziva bol, strah i na kraju ponovne hospitalizacije i stres za cijelu porodicu. Ovo istraživanje je bitno jer nam otvara vidike da zaista možemo puno toga napraviti i pomoći našim pacijentima da bi im olakšali zivot i pružili što kvalitetniji život.
Na šta ste najviše ponosni u svom radu?
Ponosna sam jer sam pomogla pacijentima, ponosna sam što sam vidjela da su sretniji i sigurniji u sebe i što se nemaju straha izaći, hodati, nemaju straha od bola. Ponosna sam i što su prepoznali moju želju da im pomognem i dopustili mi da im priđem bez obzira u kakvoj su situaciji bili i naravno što su vjerovali u mene.
Budite uporni, vjerujte u sebe, jasno definišite svoj cilj i nemojte dozvoliti sredini da vas u vašim željama, težnjama i snovima zaustavi.
Najbolja stvar u vezi mog posla je što mogu pomoći ljudima onoliko koliko sam u mogućnosti. Upravo zbog toga težim da steknem što više znanja da bi bila u mogućnosti da pomažem i dalje i da budem okružena ljudima koji će biti što zdraviji, i što sretniji. Mislim da svi znamo koliko je zdravlje bitno i koliko svi ponekad zaboravimo da cijenimo svaki momenat kada smo zdravi i tek shvatimo koliko nam znaći kada nas uhvati obična gripa, a zamislite pacijente koji godinama boluju od neke bolesti i vi ste u prilici da im barem djelimično poboljšate život. Ne samo da u Vama budi ponos nego Vas čini boljim i ispunjenijim čovjekom.
Zašto je Vaše istraživanje važno za bh. građane?
Veliki broj bh. građana nije upućen u sve mogućnosti koje zdravstvo pruža samo iz razloga jer nam je sistem takav kakav jeste. Iz tog razloga željela sam se posvetiti svim pacijentima uključenim u istraživanje i zaista im pokušati objasniti da moraju više čitati o svojoj bolesti i tražiti više informacija od ljekara kako bi olakšali svoje živote. Želim da bh. građani znaju sve o lijekovima koji im se propisuju, sve benefite ali i nus efekte, želim da postanu svjesni svojih mogućnosti i da se za iste izbore, sve sa ciljem da imaju što bolji i kvalitetniji život bez obzira koju i kakvu terapiju koristili.
Zašto lijek koji je već na esnecijalnoj listi ne bi mogli koristiti svi pacijenti koji imaju indikacije za isti? Moramo osvijestiti naše pacijente da znaju tražiti i dobiti ono što im pripada, da bi bili što zdraviji, što će direktno uticati i na njihovu porodicu i sredinu u kojoj se nalaze. Zašto da naši pacijenti idu na bolovanja, ponovne hospitalizacije, izostaju s posla i nemaju mogućnost živjeti onako kako zaslužuju?
Vaš savjet budućim naučnicima i istrazivačima?
Budite uporni, vjerujte u sebe, jasno definišite svoj cilj i nemojte dozvoliti sredini da vas u vašim željama, težnjama i snovima zaustavi. Budite humani i donesite nešto svojim prijateljima, rodbini, sredini, gradu i državi na što mogu biti ponosni, nešto što će nam svima učiniti život boljim i sretnijim.