Intervju s prof.dr. Sabrija Čadro, Univerzitet u Sarajevu (SUS-SOIL-Sustainable Soil and Subsoil health promotion by implementing agroecological land use and management to enhance ecosystem services delivery for society)
Projekat SUS-SOIL bavi se borbom protiv degradacije tla u Evropi.
Šta zapravo znači “zdravo tlo” i koliko smo svjesni da ispod naših nogu postoji čitav živi svijet bez kojeg nema ni hrane, ni vode, a ni budućnosti?
Nažalost, još uvijek nismo dovoljno svjesni značaja tla. Istraživanja pokazuju da ga ljudi rijetko svrstavaju među ugrožene resurse, vjerovatno zato što ga ne povezuju direktno s ekologijom ili svakodnevnim životom. Međutim, tlo je temelj svega, ono hrani biljke, čuva vodu, filtrira zagađenja i podržava cijele ekosisteme. Kako je to slikovito rekao američki pedolog Charles E. Kellogg (Soils and Men, 1938.): „Sav život zavisi od tla… Ne može postojati život bez tla, niti tlo bez života.“
Uloga tla u ciklusu organskog karbona tek je nedavno dobila punu pažnju. Tlo nije samo pasivni supstrat, već aktivni regulator globalnog ciklusa karbona i najveće prirodno skladište organskog karbona. Tlo čuva i do 80% ukupnih rezervi, dok biljke i drveće sadrže 15–25%, a živi organizmi manje od 1%. Bez karbona tlo je samo inertni mineralni kompleks; s karbonom i vodom ono postaje prostor koji buja životom.
Nedostatak svijesti o zdravlju tla predstavlja ozbiljan problem jer samo zdravo tlo znači i pitku vodu, zdravu hranu i otpornost na klimatske promjene. Više od 95% svjetske hrane potiče iz tla, što jasno pokazuje koliko o njemu zavisi čovječanstvo. Degradacija tla, bilo fizička (erozija, zbijanje, prekrivanje betonom), hemijska (zaslanjivanje, zagađenje) ili biološka (gubitak organske materije i mikrobiološke aktivnosti), svakodnevno smanjuje njegovu produktivnost i sposobnost da nas hrani. Prema Nacionalnom izvještaju UNCCD-a za Bosnu i Hercegovinu (2023), procesi degradacije tla zahvataju više od 40% teritorije BiH, pri čemu su najugroženija područja Hercegovine, dijelovi sjeveroistočne Bosne i gornjeg Podrinja, gdje se istovremeno javljaju erozija, gubitak organske materije i smanjenje vodnog kapaciteta tla.
Drugim riječima, dok svakodnevno govorimo o zagađenju zraka i vode, tlo polako nestaje ispod naših nogu, tiho, ali neumoljivo. A bez tla, nema ni hrane, ni vode, ni budućnosti.
U okviru projekta planirano je formiranje 15 “Subsoil Living Labova”.
Možete li nam reći kako izgleda jedan takav laboratorij, i zašto je važno da nauka doslovno “siđe pod zemlju” kako bi razumjela život koji se tamo odvija?
Laboratorij, u najširem smislu, predstavlja mjesto gdje se istražuje, dokazuje i kreira znanje, odnosno prostor u kojem ideje postaju rješenja. „Living Lab“ ili živuća laboratorija taj koncept iznosi izvan zidova institucija: u realne uslove života i rada. To su otvoreni inovacijski ekosistemi u kojima naučnici, poljoprivrednici, inženjeri, studenti, privatni sektor i donosioci odluka zajednički testiraju, razvijaju i usavršavaju prakse koje rješavaju stvarne probleme.
Living Lab nije statičan nego živ te se kao takav prilagođava prostoru, klimi, ljudima i vremenu. On je mjesto gdje se nauka i praksa susreću, gdje „četverostruka spirala“ (quadruple helix) okuplja nauku, privatni sektor, javne institucije i građane u zajedničkom učenju i inovacijama. U tom smislu, Living Lab je i svjetionik (Lighthouse) dobrih praksi i znanja gdje se rezultati dijele, primjenjuju i preispituju.
U okviru SUS‑SOIL projekta (Sustainable Soil and Subsoil Health Promotion by implementing agroecological land use and management to enhance ecosystem services delivery for society) koji je finansiran od strane Evropske unije (EU) kroz program Horizon Europe formira se 15 ovakvih Subsoil Living Labova (LL) širom Evrope pa i Azije i Sjeverne Afrike. Svaki od njih fokusira se na podpovršinski sloj tla (subsoil), sloj (horizont) koji je skriven ispod gornjeg najplodnijeg sloja tla, pa ipak ima ključnu ulogu u funkcionisanju ekosistema: u zadržavanju vode, skladištenju organskog ugljika, dostupnosti hranjiva i podršci korijenskom sistemu biljaka.
Bosna i Hercegovina (BiH) je dio ovog evropskog istraživačkog mozaika. Univerzitet u Sarajevu (UNSA) Poljoprivredno-prehrambeni fakultet (PPF), zajedno sa Šumarskim fakultetom (ŠF), vodi nacionalni Living Lab u okviru projekta, sa planiranim aktivnostima na područjima Bugojna, Ilidža i Živinice. Cilj je razumjeti kako različiti tipovi zemljišta reagiraju na agroekološke prakse i kako se te spoznaje mogu pretvoriti u politike i preporuke za održivo upravljanje tlom.
U okviru SUS-SOIL projekta već pokrenut čitav niz aktivnosti. Na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu održana je prva radionica sa stakeholderima, koja je okupila predstavnike akademske zajednice, lokalnih vlasti, javnih institucija i privatnog sektora. Tokom radionice definisani su prioriteti i uspostavljena mreža saradnje između nauke i prakse, što predstavlja temelj za funkcionisanje našeg nacionalnog Living Laba.
Nakon toga su uslijedile terenske posjete i sastanci s općinskim službama u Bugojnu, Živinicama i Ilidži, gdje su dogovorene konkretne aktivnosti i identifikovane lokacije za istraživanja. Nabavljena je i specijalizovana oprema: sonde dužine 1 m i uređaji za njihovo utiskivanje i vađenje iz tla. Ovom opremom će biti moguće uzorkovanje tla do dubine od 1 metra, čime se prvi put sistematski pristupa analizi podpovršinskih horizonata u BiH.
U svakoj općini je odabrano po 32 lokacije (96 ukupno) s različitim načinom korištenja tla (urbano, poljoprivredno i šumsko). U toku je rekognosciranje terena i identifikacija lokacija na kojima će biti postavljeni pilot-ogledi. Na proljeće je planiran početak uzorkovanja i laboratorijskih analiza, dok će drugi sastanak konzorcijuma biti održan u novembru 2025. u Grčkoj, gdje će UNSA tim predstaviti rezultate i iskustva iz BiH Living Laba.
SUS-SOIL povezuje poljoprivredu, šumarstvo, ekologiju, ali i društvene nauke.
Koliko je važno da istraživači, studenti i lokalne zajednice zajedno rade na očuvanju tla, jer degradacija nije samo naučni, nego i ljudski problem?
SUS-SOIL je zamišljen kao projekat koji povezuje nauku, praksu i društvo. On ne posmatra tlo samo kao fizički resurs, već kao živi sistem u kojem se prepliću prirodni i društveni procesi. Projekat obuhvata analizu poljoprivrednog, šumskog i urbanog tla, čime pokriva cijeli spektar načina korištenja zemljišta i posmatra njihove međusobne veze u okviru ekosistema. Na taj način sagledava se i socio-ekonomska dimenzija, odnosno interakcija između čovjeka i prirode, koja mora biti u ravnoteži ako želimo dugoročno održiv razvoj.
Degradacija tla je u svojoj suštini degradacija okoliša: gubitak plodnosti, erozija, zagađenje i smanjenje biodiverziteta imaju direktne posljedice na kvalitet hrane, vode, zraka i zdravlje ljudi. Zbog toga SUS-SOIL ide korak dalje: ne bavi se samo naučnim mjerenjima, već i razumijevanjem društvenih uzroka i posljedica promjena u korištenju zemljišta.
Cilj je napraviti kvalitetan inventar stanja tla, analizirati različite tipove korištenja u različitim klimatskim uslovima i iz toga izvući zaključke koji će pomoći razvoju agroekoloških modela upravljanja zemljištem. Ti modeli ne samo da čuvaju prirodu, nego i osiguravaju dobrobit sadašnjih i budućih generacija, jednom riječju, održivost.
Posebna vrijednost ovakvih projekata je u njihovoj replikabilnosti, metodološki pristupi i koncepti razvijeni u okviru SUS-SOIL-a mogu se primijeniti i u drugim regijama BiH. Time se stvaraju temelji za dugoročno unapređenje života svih koji ovise o zemlji.
Projekat se sprovodi u osam biogeografskih regija, od Atlantika do Crnog mora.
Koliko nas različiti pejzaži uče o različitim pristupima zemlji, i može li Evropa postati zajednica koja dijeli, a ne iscrpljuje tlo?
Raznolikost pejzaža (22 partnera iz 13 zemalja), klime i tipova zemljišta izuzetno je dragocjena jer pokazuje koliko su pristupi upravljanju tlom kontekstualno različiti. Na primjer, uslovi Galicije u Španiji, odakle dolazi glavni koordinator projekta Univerzitet u Santiago de Composteli, sa obilnim padavinama, proizvodnim šumama eukaliptusa, kiselim tlima i intenzivnim korištenjem za stočarstvo, nisu isti kao oni u kontinentalnoj biH, gdje dominiraju erozija i degradacija zbog strmih terena i iscrpljenosti organske materije, niti kao u Turskoj i Tunisu, koji se suočavaju sa nedostatkom vode u tlu i procesima dezertifikacije.
Upravo ta složenost i različiti izazovi s kojima se suočavaju partneri, od Finske do Tunisa, daju ovom projektu jedinstvenu vrijednost: pokazuju da, iako su lokalni problemi različiti, svi se okupljamo oko istog cilja: obnove i očuvanja tla. To je primjer pristupa „think globally, act locally“.
Evropa je u svjetskim okvirima možda najosvješteniji kontinent kada je riječ o zaštiti tla i prirode, ali svijest mora pratiti i djelovanje. Tlo ne možemo dijeliti, ali ga možemo obnoviti, oplemeniti i vratiti mu život. To je spor proces, ali izuzetno važan i moguć. Kroz agroekološke i regenerativne prakse, edukaciju novih generacija i međunarodnu razmjenu znanja, SUS-SOIL gradi temelje za budućnost u kojoj se tlo ne iscrpljuje, već obnavlja. Ako želimo zdrave zajednice i održivu proizvodnju hrane, moramo razumjeti da briga o zemlji nije samo zadatak nauke, nego zajednički društveni prioritet. Evropa može postati zajednica koja dijeli znanje, a ne iscrpljuje resurse jer upravo u tlu, tom tankom sloju između života i smrti, počinje i završava svaka priča o održivosti.
SUS-SOIL promoviše agroekološke prakse i “ekosistemske usluge” tla, što je sposobnost da čuva vlagu, hrani biljke, ublažava klimatske promjene. Da li možemo reći da je tlo naš najtiši, ali i najvažniji saveznik u borbi protiv klimatske krize?
Da, to je potpuno tačno. Tlo jeste naš najvažniji saveznik u borbi protiv klimatskih promjena. Klimatske promjene više nisu predviđanja, one su stvarnost. U BiH ih danas osjećamo na svakom koraku: poljoprivrednici se bore s mrazevima u proljeće i sušama ljeti, građani trpe redukcije vode i sve češće poplave, dok planine poput Bjelašnice gube snijeg, a s njim i tradicionalne zimske aktivnosti. Prema analizama i prognozama za BiH očekuje se daljnji porast prosječne temperature, smanjenje padavina ljeti, ali i porast ekstremnih pojava, intenzivnih kiša, sušnih perioda, grada i oluja.
U takvim uslovima tlo može biti naš prirodni amortizer i rješenje. Ne da bismo se u njega sakrili od katastrofa, već da bismo kroz njega ublažili njihove posljedice. Zdravo tlo zadržava više vode, smanjuje poplavne valove, čuva vlagu tokom suša i ponovo puni podzemne rezerve. Istovremeno, tlo bogato organskim karbonom djeluje kao ogromni prirodni rezervoar CO₂, smanjujući njegovu koncentraciju u atmosferi i time direktno ublažavajući klimatske promjene.
Agroekološke prakse koje promoviše SUS-SOIL, poput upotrebe pokrovnih usjeva, komposta, biougljen, smanjenog oranja i održavanja vegetacijskog pokrivača pomažu da se taj prirodni ciklus očuva i ojača. Takve prakse ne samo da povećavaju plodnost, već i povećavaju otpornost zemljišta na sušu i eroziju. Ali klimatska kriza nije samo pitanje CO₂. Tlo je danas opterećeno i mikroplastikom, PAH-ovima (policikličnim aromatskim ugljikovodicima), teškim metalima i ostacima pesticida. Svi ti faktori dodatno ugrožavaju njegovu sposobnost da “diše” i da nas štiti.
Mladi istraživači i studenti često tek na fakultetu prvi put uče “gledati u zemlju” kao u živi organizam. Koliko je važno da se nova generacija naučnika poveže s prirodom ne samo kroz podatke, nego i kroz iskustvo?
Praksa u prirodnim naukama je nezamjenjiva. Bez neposrednog kontakta s prirodom, naučnik ne može u potpunosti razumjeti procese o kojima uči, ne može ih osjetiti, doživjeti, niti ih istinski povezati s realnim svijetom. Tek kada student „isprlja“ ruke, vidi korijen biljke, osjeti miris tla poslije kiše, tek tada se rađa pravo razumijevanje života.
U današnjem vremenu, kada tehnologija sve više oblikuje naš svakodnevni život i smanjuje potrebu za fizičkim kontaktom s prirodom, ta se veza polako gubi. Gubi se i osjećaj poštovanja prema tlu, vodi, biljkama i životu uopće. Ako tu vezu jednom prekinemo, teško ćemo je ponovo uspostaviti. Zato je praksa ključ spoznaje, ona je most između teorije i stvarnosti.
Smatram da tu leži i velika odgovornost nas profesora. Naša je dužnost da se mijenjamo zajedno s vremenom, da razumijemo nove generacije, ali i da im prenesemo ono što je suštinsko, a to je ljubav prema prirodi i poštovanje prema životu. Mladi moraju naučiti da prirodu ne posmatraju samo kroz ekrane i podatke, nego kroz iskustvo, rad i dodir.
Da su mladi spremni dokazuje i činjenica da u okviru SUS-SOIL projekta imamo volontere sa Poljoprivredno-prehrambenog i Šumarskog fakulteta koji nam nesebićno pomažu u realizaciji svih projektnih aktivnosti. Tako oni ne uče samo o tlu, već i o sebi: o odgovornosti, saradnji i razumijevanju svijeta koji nas hrani. Upravo iz takvih iskustava rađaju se naučnici koji ne istražuju samo da bi znali, nego da bi štitili i obnavljali.
Projekat ima i edukativnu misiju. Kako UNSA može povezati nauke i prakse, da studenti poljoprivrede i šumarstva postanu ambasadori očuvanja tla u svojim zajednicama?
Upravo kroz projekte poput SUS-SOIL-a Univerzitet u Sarajevu ostvaruje ono što je suština obrazovanja: spajanje nauke i prakse. Studenti Poljoprivredno-prehrambenog i Šumarskog fakulteta koji su uključeni u realizaciju projektnih aktivnosti ne uče samo iz knjiga i predavanja, već i iz stvarnih situacija na terenu, kroz analize tla, uzorkovanja, rad u laboratoriji i kontakt s lokalnim zajednicama. Takvo iskustvo im omogućava da teorijska znanja povežu s praktičnim razumijevanjem prirodnih procesa, čime se formira potpuno novi pogled na svijet oko nas.
To je izuzetno važno jer se i naše razumijevanje prirode stalno razvija. Nekada je važilo načelo „razrjeđenje je rješenje za zagađenje“, dok danas znamo da svaka kap, svaka čestica i svaka promjena u prirodi ima posljedice. Ranije generacije nisu još uvijek uspjele da se prilagode tim novim saznanjima, naši studenti jesu. Oni razmišljaju globalno, razumiju klimatske i ekološke procese i spremni su djelovati lokalno, u svojim zajednicama.
Zbog toga su oni pravi ambasadori znanja i promjene, bez obzira na to dali će ih život odvesti u nauku, praksu, ili u javne institucije. Njihova svijest o tlu, vodi i okolišu je ulaganje u budućnost društva. To dodatno naglašava potrebu da i naša država prepozna važnost ovakvih stručnjaka, ljudi koji razumiju prirodu ne samo kao resurs, već kao partnera u održivom razvoju. Nije slučajno da se u osnovnoj školi među prvim predmetima izučava „Moja okolina“ jer upravo iz tog jednostavnog koncepta počinje svijest da sve što nas okružuje čini jedan sistem.
Ako biste morali tlo opisati jednom riječju, da li biste rekli da je ono resurs, organizam, dom , ili možda priča o povezanosti svega što nas čini ljudima?
Rekao bih – tlo je ŽIVOT.
Sva živa bića, direktno ili indirektno, vezana su za tlo. Ono je mjesto gdje život nastaje, skladište energije, filter i prečistač svega što kruži između zemlje, vode i zraka. U njemu se čuva i naša prošlost, u slojevima tla zapisane su promjene klime, civilizacija i prirode.
Danas imamo znanje, opremu i tehnologije da tlo razumijemo bolje nego ikad prije. Možemo sa zemlje ili iz zraka mjeriti njegovu strukturu, hemiju, vlagu, temperaturu i sadržaj karbona gotovo u realnom vremenu. Ali tehnologija nije cilj, nego prilika, prilika da bolje vidimo, predvidimo i zaštitimo ono što nam je najvažnije. Ona može pomoći da prepoznamo degradaciju prije nego što postane katastrofa, da povežemo nauku s praksom, i da izgradimo most između satelita i oranice, između laboratorije i polja.
Sjećam se svog profesora pedologije, rahmetli prof. emeritusa Husnije Resulovića, koji je često govorio: “SOS – Save Our Soils.” Taj poziv i danas odzvanja, možda glasnije nego ikad. Jer sve dok imamo zdravo tlo, imamo i šansu za zdravu planetu, sigurnu hranu i dostojanstven život.
Na kraju, SUS-SOIL upravo to i simbolizira: spajanje nauke, prirode i tehnologije u službi života. Tlo je naš tihi saveznik, ali sada je red na nas da progovorimo u njegovo ime!
Linkovi:
Zvanični web site projekta:
SUS-SOIL (@SUSSOIL) / X: https://x.com/SUSSOIL
SUS-SOIL / LinkedIn: https://www.linkedin.com/company/sus-soil
SUS SOIL / Facebook: https://www.facebook.com/SUSSOIL
SUS-SOIL (@sus-soil) / YouTube: https://www.youtube.com/@sus-soil
CORDIS (EU Research & Innovation database): https://cordis.europa.eu/project/id/101157560
Glavni koordinator:
Universidad de Santiago de Compostela (Španija)
Ostali partneri:
Leibniz-Zentrum für Agrarlandschaftsforschung (ZALF) e.V., Njemačka: https://www.zalf.de
Universidade de Coimbra, Portugal: https://www.uc.pt/en
Università di Pisa, Italija: https://www.unipi.it/
Université de Tunis El Manar, Tunisija: https://www.utm.rnu.tn/
Universidade da Coruña, Španija: https://www.udc.es/
Universidad Politécnica de Madrid, Španija: https://www.upm.es/
Natural Resources Institute Finland (Luke), Finska: https://www.luke.fi/en
CIHEAM Bari – International Centre for Advanced Mediterranean Agronomic Studies, Italija
Agricultural University of Athens, Grčka: https://www.aua.gr/
University of Çukurova, Turska: https://www.cu.edu.tr/
Université de Tunis El Manar, Tunisija:https://www.utm.rnu.tn/
Heliopolis University for Sustainable Development, Egipat: https://www.hu.edu.eg/
Venetian Cluster Srl, Italija: https://www.venetiancluster.eu/en/
Ver de Terre Production, Francuska: https://www.verdetterreprod.fr/
Narodné lesnícke centrum, Slovačka: https://www.nlcsk.org/
SENSEEN, Francuska: https://senseen.com/
Fundación Empresa-Universidad Gallega (FEUGA), Španija: https://www.feuga.es/
PEFC Italia – Programme for the Endorsement of Forest Certification Schemes, Italija