RAZGOVOR S POVODOM: SUZANA GOTOVAC ATLAGIĆ
KO JE SUZANA GOTOVAC ATLAGIĆ?
Docent dr Suzana Gotovac Atlagić diplomirala je na Tehnološkom fakultetu 1999. godine i od tada je magistrirala iz oblasti ljudskog života i nauka o životnoj sredini, a također i doktorirala u oblasti nauka i tehnologije u Švajcarskoj i Japanu. U ovom periodu uglavnom proučavala je nanotehnologije životne sredine zasnovane na polimernim, nanokarbon i nanometalnim materijalima.
Nakon rada u svojstvu asistenta u nastavi i doktoriranja u inostranstvu, vratila se u Bosnu i Hercegovinu 2007. godine i počela je da radi u nacionalnoj laboratoriji za otpadne vode gdje je uspjela da u potpunosti modernizuje analitiku i dobije akreditaciju ISO 17025.
Od 2015. godine je profesor na Univerzitetu u Banjaluci, gdje sada predaje na odseku Hemija. Suzana je takođe angažovana na mnogobrojnim projektima. Njen istraživački interes ostaje nanotehnologije u oblasti životne sredine i njene grupe su pionirale u vrlo efikasnu pripremu visokokvalitetnog metalnog nanomaterijala uglavnom na osnovama rudnog otpada.
ŠTA MISLITE O?
NI: Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo za nauku?
U toku fakulteta bila sam najviše motivisana da radim u fabrici i vidjela sam sebe prije svega kao budućeg inženjera, iako su u to vrijeme nažalost fabrike u našoj zemlji bile devastirane i uglavnom zatvorene. Međutim, moji divni mentori, Prof Ristić, Prof Nakaniši i Prof Kaneko su me “zarazili” virusom nauke i time da uvijek trebam sebi da postavljam nova pitanja kad posmatram tehnološke procese.
NI: Da li Vam je rad nekog naučnika/istraživača bio inspiracija za Vaš naučno-istraživački rad?
Da, naučnici sa kraja 19 vijeka, posebno Marija Sklodovska Kiri i Čandrašekara Raman, koji su stvorili vrhunske rezultate u hemijskoj analitici u vrijeme kada praktično nije bilo ni struje za sijalicu u njihovim laboratorijama.
NI: Kako zainteresovati mlade u BiH za nauku i istraživanje?
Mislim da trebamo učiniti dostupnim mnogo više zabavnih pa čak i stripovanih knjiga uzrastu osnovne škole prije svega u čemu nama sada pomaže i tekući projekat finansiran iz EIT raw materials fonda “RM@schools” (“Sirovine u školama”) kojim promovišemo hemiju prirodnih minerala iz BIH upravo uzrastu osnovne škole. Svi naši mali polaznici kažu da će upisati hemiju što nas zabavlja i naravno čini srećnima jer upravo vidimo da smo ih zainteresovali.
NI: Na šta ste najviše ponosni u svom radu, koja je najbolja stvar u vezi Vašeg posla?
Najbolja stvar u vezi moga posla trenutno je što mogu da vidim unaprijed, jer sam se školovala u Japanu, tako da tačno znam kako unaprijediti laboratorije a ujedno i kako postići puno sa malo.
NI: Koji su vaši planovi za budućnost? Vaš savjet budućim naučnicima i istraživačima?
Dalji razvoj studijskog programa Hemija na PMF, kupovina još boljih uređaja za analize domaćih materijala i što više saradnje sa industrijom naše zemlje (bila ona strana ili domaća).
Važno je steći međunarodno iskustvo i rano “vidjeti svijet” pa preporučujem da se u svojim 20-tim godinama svi pomalo okušaju u inostranstvu u kraćim ili dužim razmjenama za koje ima mnogo prilika. Međutim, čvrsto vjerujem da emotivna sreća leži u donošenju takvog znanja iz naprednijih obrazovnih sistema ovamo nazad “kući” i hvatanje u koštac sa izazovima da unaprijedite bar dio nečega u svojoj zemlji.