RAZGOVOR S POVODOM: NIRVANA PIŠTOLJEVIĆ
KO JE NIRVANA PIŠTOLJEVIĆ?
Nirvana Pištoljević je diplomirala psihologiju na Univerzitetu Rutgers u Sjedinjenim Američkim Državama, zatim magistrirala na Teachers College u oblasti Generalnog i specijalnog obrazovanja, Ed.M u nastavnim praksama posebnog obrazovanja te je magistar filozofije za biheviorizam. Doktorsku disertaciju odbranila je 2008. godine za Analizu primijenjenog ponašanja u obrazovanju na Columbia University, gdje je predavala posljednjih devet godina na Graduate School of Education. Nirvana Pistoljević je je izvršni direktor za EDUS-obrazovanje za sve iz Sarajeva, neprofitne organizacije za unapređenje obrazovanja i podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju. U samo 7 godina je svakodnevno upisano preko 200 djece, 65 nastavnika i pomoćnog osoblja koji su imali koristi od njenog podučavanja i liderstva. Dr. Pistoljević je postigla status asistenta Znanstvenog Istraživača kroz sistem CABAS® kao i priznatog istraživača te predavača u području obrazovanja, psihologije, bihevioralnih nauka, e-učenja, razvoja ranog djetinjstva i razvoja jezika. Također je predsjednica Američke akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine (BHAAAS), a svake godine organizira i predsjedava najvećom multidisciplinarnom znanstvenom konferencijom na Balkanu te je jedan od 9 kandidata za Međunarodnu nagradu Brock u obrazovanju 2019. godine.
ŠTA MISLITE O?
Koje izazove ste željeli riješiti kada ste započeli istraživanje, bavite se razvojem govora kod djece, zašto baš ta oblast?
Prije deset godina sam doktorirala na Kolumbija univerzitetu, gdje je i moj doktorski rad bio posvećen razvoju govora kod djece. Ja sam transdisciplinarni naučnik, psiholog, defektolog, specijalni edukator, pedagog, jednostavno neko ko zna kako da pomogne djeci. Nikad nisam prestala učiti nove stvari i otkrivati nove izazove, svaki dan sam okružena djecom i moja znatiželja me gura da otkrivam bolje metode u radu s njima i edukatorima. Tako da – nema stajanja, nauka ne čeka, svaki dan se nešto novo otkrije, da bih pratila svjetske trendovei doprinosila istima, moram i ja učiti i raditi kontinuirano.
Na šta ste najviše ponosni u svom radu, koja je najbolja stvar u vezi Vašeg posla?
Svakodnevno, dostignuća djece s kojom radim su nešto što me najviše ispunjava. Kada sam došla iz SAD, i jedna od EDUS edukatorica mi je pritrčala sa suzama u očima da pokaže rezultate razvojnog testa djevojčice iz njene učionice, koja je uz još dvoje mališana poslije devet mjeseci rada u EDUS-u dosegla razvoj svojih vršnjaka tipičnog razvoja. E to, baš to je razlog zašto ja sve ovo radim i zašto ne odustajem poslije svih problema i razočarenja. Ta edukatorica koju sam naučila kako i šta da radi i ta djeca koja će imati šansu da u BiH idu u redovnu školu i odrastu i budu ravnopravni članovi ovog društva, to je bit svega.
Vaš savjet budućim naučnicima i istraživačima?
Ja konstatno vršim naučna istraživanja koja prezentujem na naučnim konferencijama širom svijeta. Poenta je da se stalno uči jer se nešto stalno otkriva, jer se nešto stalno mijenja. Sa znanjem ne smijete stati, to je nešto što vas konstantno obogaćuje i niko vam ne može oteti isto. Sa sigurnošću mogu da kažem da metodologije koje su se primenjivale prije 30 godina danas nisu najbolje.