RAZGOVOR S POVODOM: NAĐA ZUBČEVIĆ
KO JE NAĐA ZUBČEVIĆ?
Nađa Zubčević je osnovno i srednje obrazovanje završila u Sarajevu nakon čega 2011. godine upisuje Prirodno matematički fakultet u Sarajevu, na odsjeku biologija, smjer biohemija i fiziologije, te stiče zvanje magistre biohemije i fiziologije. Znanja steknuta na fakultetu usmjerava na svoja istraživanja, te objavljuje dva naučna rada u Serbian Journal of experimental and Clinical Research i Bulgarian Journal of Agricultural Science, a za koja trenutno piše knjigu. Istraživanja su bila usmjerena na ishranu prema krvnim grupama i utjecaju biljnih proteina (lektina) na krvne grupe. Istraživački duh je vodi u kreiranju inovacije pod nazivom “Antibakterijski podmetač/daska za wc šolju” koja ima za cilj da poboljša higijenu u javnim toaletima i sprečava širenje zaraza. Inovacija je imala velikog odjeka ne samo u BiH nego i u inostranim portalima, te su o ovoj inovaciji izvijestili portali u Rusiji, Turskoj, Japanu i drugi. Uskoro planira da pokrene Crowdfunding kampanju za ovu inovaciju, kako bi mogla da plasira na tržište prvu seriju proizvoda. Trenutno je zaposlena u nevladinoj organizaciji Centar za promociju civilnog društva gdje radi kao projektni službenik na USAID-ovom petogodišnjem projektu “Program osnaživanja nezavisnih medija”. Želja joj je da upiše doktorski studij gdje bi nastavila svoja naučna istraživanja i usmjerila ih na izučavanje ćelija karcinoma.
ŠTA MISLITE O?
NI: Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo za nauku?
Brojne ideje, radoznalost i istraživački duh su me potakli da se krenem baviti naukom i da pokušam iznaći rješenja za sve što mi je u životu predstavljalo problem. Tokom školovanja stekla sam mnogobrojna znanja, ali stećena znanja jesu tek potencijalna moć koju treba znati primijeniti. U tom putu, najbitnije je izaći iz svoga kruga komfora i početi istraživati nepoznato, jer jedino tada možete osloboditi svoje istinske potencijale za koje niste ni sanjali da ih imate.
Koja pitanja ste željeli riješiti kada ste započeli istraživanje, zašto je bitno?
Uvijek sam se pitala da li je moguće da svi ljudi treba da jedu istu hranu i praktikuju iste vježbe, jer smatram da je svaka osoba za sebe individua. Na preporuku prijatelja, pročitala sam jednom prilikom knjigu “Ishrana prema krvnim grupama” od Dr D’Adamo, nakon čega su mi se javile mnoge ideje, te sam odlučila da uradim istraživanja na tu temu, a koja su kasnije rezultirala sa dva objavljena naučna rada. Na fakultetu smo naučili da je krvna grupa 0 osnovna i najstarija u skladu sa evolucijom ljudskog roda. Krvna grupa A javila se na prelazu lovačko-sakupljačkog u domaćinski – agrarni način života. Sa migracijama stanovništva od afričke prapostojbine ka Evropi, Aziji i Americi javila se krvna grupa B. Krvna grupa AB je najmlađa i javila se sa modernim miješanjem tolerantne i nekad varvarske grupe A i uravnoteženije grupe B. Svaka krvna grupa sadrži svoj specifičan šećer za kojeg se mogu vezati lektini, koji predstavljaju proteine koje možemo naći u hrani kao što su voće, povrće, plodovi mora, a naročito u žitaricama, grahu i sjemenkama. U svojim istraživanjima sam se “igrala” sa različitim lektinima iz biljaka i posmatrala kako oni utiču na određenu krvnu grupu i uočila da mnogi lektini iz biljaka uzrokuju aglutinacijsku reakciju (spajanje ćelija) krvne grupe, te otuda i drugi naziv za lektine “aglutinini”. Lektini igraju važnu ulogu u zdravlju, ali njihova sposobnost da utječu na upalne procese ukazuje da utječu i na upalne bolesti crijeva, reumatoidnog artritisa, pa čak i debljanje. Široko su rasprostranjeni i ne razgrađuje ih želučana kiselina ili proteolitski enzimi što ih čini praktički otpornima na probavu.
NI: Da li Vam je rad nekog naučnika/istraživača bio inspiracija za Vaš naučno-istraživački rad?
Ka što sam već spomenula, upravo knjiga Dr D’Adama “Ishrana prema krvnim grupama” me potakla na to da uradim istraživanja i objavim dva naučna rada u Serbian Journal of experimental and Clinical Research i Bulgarian Journal of Agricultural Science.
Radovi su dostupni na sljedećim linkovima: http://bit.ly/NDlektini i http://bit.ly/naucnirad
NI: Na šta ste najviše ponosni?
Ponosna sam na to što sam objavila svoja istraživanja kao naučne radove i što sam dobila ponudu da napišem knjigu o ovoj temi, a koju trenutno pišem. Naravno da ovom istraživanju nije kraj, te ono što mi je najveća želja jeste da upišem doktorski studij gdje bi dalje istraživala utjecaj lektina, ali bih ovaj put željela da se posvetim više o utjecaju lektina na ćelije karcinoma. Naime, vjerujem da detaljnijim istraživanjem lektina, možemo usmjeriti lektine da prepoznaju i uništavaju ćelije karcinoma. Trenutno radim u jednoj nevladinoj organizaciji koja nije u svezi sa mojom strukom, ali to me svakako nije spriječilo da se i dalje nastavim baviti naukom i istraživanjima. Tom prilikom, moja istraživanja su me dovela i do kreiranja jedne inovacije pod nazivom “Antibakterijski podmetač/daska za WC šolju” na kojoj intenzivno radim, a koja je imala velikog odjeka i u drugim državama (Rusija, Turska, Japan i dr). Uskoro planiram da pokrenem Crowdfunding kampanju kako bi plasirala prvu seriju proizvoda na tržište.
NI: Koji su vaši planovi za budućnost i šta savjetujete budućim istraživačima?
Budite dovoljno hrabri i odvažni da krenete i ostvarujete sve svoje ideje ne osvrćući se na komentare i podsmijehe drugih i nikada nemojte dozvoliti da sumnjate u svoje ideje već ih dokažite. Neuspjeh je samo nedostatak hrabrosti da se nešto proba i jedina stvar koja dijeli većinu ljudi od njihovih snova jeste strah od neuspjeha.