RAZGOVOR S POVODOM: MAJA DIKLJAN

ŠTA MISLITE O?

Šta Vas je nadahnulo da se bavite naukom?

Maštanje je bilo moja najdraža dječija igra. Zahvaljujući dedi i odrastanju u potpunoj slobodi da radim šta mi srce želi, razvijao se taj istraživački duh u meni. Razne stvari su me zanimale i učila sam od njega o biljkama, pčelama, poljoprivredi, inovacijama, stvaranju, jezicima, putovanjima. Danas radimo isto to, samo malo ozbiljnije. Radoznalost je od mene načinila kameleona. Hoću da znam kako svijet funkcioniše, kako nešto diše i zanimaju me oduvijek odgovori na pitanja KAKO?, ZAŠTO?, ZBOG ČEGA? Kad se sve to sve sabere i oduzme, dođe se do toga da je nauka učiteljica koja ima odgovor na moja pitanja. Tako je sve počelo.

Budite vrijedni i uporni! Ne određuje startna pozicija metu koju ćete pogoditi, već vaša volja.

Na šta ste najviše ponosni?

Na stečeno znanje, a posebno na svoje profesore i istraživačke timove u kojima sam radila. To je zaista najveći blagoslov u ovom poslu. Džaba vam sva nauka, ako neko ne umije da vam je približi, udahne ljubav u ono što radi i na pravi način prenese. Oni su zaslužni, baš koliko i moja želja da se ovim bavim, za to što sam danas istraživač. Hvala im na tome, jer su bili i jesu moj vjetar u leđa i što nesebično dijele svoje znanje sa mnom.

Najbolja stvar u vezi mog posla je to što uživam u njemu. Mogla bih dvadeset i četiri sata, trideset dana u mjesecu, da provedem u laboratoriji, uz mnoštvo knjiga, epruveta i reagenasa, da radim, pokušavam i da se pitam šta će sad biti ako spojim to i to.

Koja pitanja ste željeli riješiti kada ste započeli istraživanje, zašto je to bitno?

Inače komplikujem, ali u ovom slučaju sam krenula od jednostavnosti. Imala sam dijelove slagalice i sve što mi je trebalo jeste prilika da radim i sklopim ih u mozaik. Pitanje od kojeg sam krenula je bilo vezano opet za prethodno pomenuto djetinjstvo i ljubav prema biljkama. Kako je moguće da su naši preci, bez nauke kakvu imamo u današnjem obliku, znali koja biljka za šta služi, a da prethodno nisu znali od čega se sastoji? Kako su oni dovodili u vezu bolest sa terapijom i zašto to danas zanemarujemo? Jednostavno sam željela da upoznam tradicionalnu medicinu sa naukom.

Bitno je, jer je i jedno i drugo opipljivo i prisutno, samo nedosstaje čvrsta nit da ih spoji.

Zašto je Vaše istraživanje i rad bitan za bh. građane?

Iz više razloga, posebno danas kad su razni oblici liječenja iz drugih kultura dostigli vrhove ljestvica i popularnost ne samo u svijetu, već i kod nas. Smatram da i mi kao obični bh. građani imamo  sve to u svom okruženju, samo nije istraženo i dovoljno poznato. Vjerujem da mi na našim područjima imamo biljke sličnog sastava i ljekovitih svojstava kao recimo Kinezi, Tajlanđani ili Latinoamerikanci, samo su oni u prednosti u odnosu na nas, po tome što su bili brži, ispitali, dokazali i svoj proizvod plasirali na tržište. Voljela bih što više tradicionalnih receptura potkrijepiti naučnim činjenicama i dokazati da ono u tuđoj ruci, nije nužno bolje od onog što držimo u svojoj.

Vaš savjet budućim naučnicima i istraživačima?

Na jednom forumu za mlade, prilikom govora jednog naučnika, ostale su mi jako dobro urezane sljedeće riječi:

“Dolazim iz jedne radničke porodice. Majka je bila domaćica, otac obućar. Dakle, imao sam sve predispozicije da budem bilo šta drugo, osim ono što sam danas.”

Neka to bude i moja poruka – budite vrijedni i uporni! Ne određuje startna pozicija metu koju ćete pogoditi, već vaša volja.

Dodaću još jednu izreku kojom se ja vodim, a to je: “Uvijek gađaj Mjesec. Čak i ako ga promašiš, naći ćeš se među zvijezdama.”