RAZGOVOR S POVODOM: MAIDA JUSUFOVIĆ
KO JE MAIDA JUSUFOVIĆ?
Rođena u Prijepolju. Osnovnu školu završila u Bosanskoj Krupi, a srednju u Sarajevu. Po završetku srednje škole, 2011. godine upisuje dodiplomski studij na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, odsjek genetika i bioinžinjering. Još od malih nogu pokazuje interes za prirodne nauke. Nakon uspješno završenog dodiplomskog studija, 2015. godine nastavlja sa usavršavanjem, te po dobitku Erasmus Mundus stipendije, napušta Bosnu i Hercegovinu i odlazi u Sofiju. Razbijajući sve predrasude o lošem obrazovnom sistemu koje Bugarska nudi, Maida uspješno završava svoj magistarski studij sa zvanjem magistra iz oblasti biotehnologije, te objavljenim jednim naučnim radom koje je za nju predstavljalo jedan mali dokaz ili prekretnicu, da se sve može ako dovoljno jako želiš i ako se dovoljno trudiš, bez obzira odakle dolaziš i gdje se trenutno nalaziš.Ipak, kao djevojka koja nije željela na tome stati, nastavlja svoj pohod ka naučno-istraživačkim vodama. 2017.godine upisuje doktorski studij na institutu Jožef Stefan u Ljubljani (Slovenija), iz oblasti molekularnih i biomedicinskih nauka. Njen naučno-istraživački rad baziran je posebno na ulogama lipidnih kapljica kao novonastalih ćelijskih organela u raznim funkcijama unutar ćelije te njihov utjecaj na razvoj raka, i kako one integriraju metaboličke (energetske) i signalne (informacijske) procese u karcinomu i metaboličkim bolestima. Njen primarni fokus su izlučeni enzimi fosfolipaze A2 (sPLA2) koji oslobađaju mješavinu proizvoda iz ćelijskih membrana, uključujući omega-3 i omega-6 polinezasićene masne kiseline. Također, jedan od primarnih fokusa je utvrđivanje veze između lipidnih kapljica i procesa autofagije unutar raznih vrsta kancerogenih ćelija, poput ćelija raka dojke ili ćelija raka grlića maternice. Autorica je i koautorica članaka objavljenih u naučnim žurnalima SPRINGER i MDPI.
ŠTA MISLITE O?
NI: Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo za nauku?
Kroz studiranje na engleskom jeziku, naučila sam poštivati svu raznolikost istraživanja jer knjige koje su mi tada bile dostupne i razumljive su ujedno važile za jako privlačnu literature od kojih nikad nisam bježala. Kroz isto to studiranje, duboko u sebi sam znala da ključ mojih najvećih želja u svijetu nauke, leži u oblastima medicine. Čitajući mnoštvo zanimljive literature, oduvijek su mi najveći izazov predstavljale naizgled nedokučive stvari, poput lijeka za rak, za koji i dan danas, duboko vjerujem, da će se pronaći. Sve su to neke male sitnice, meni lično velikog značaja jer su uticale na izbor mog životnog poziva.
NI: Da li Vam je rad nekog naučnika/istraživača bio inspiracija za Vaš naučno-istraživački rad?
U svijetu u kojem je trenutno sve dostupno, počevši od raznolike literature, teško je izabrati koga danas najviše cijenim i uvažavam. Kada već moram da izaberem, historijski gledano, rekla bih da su mi žene naučnice oduvijek služile kao neki uzor, poput svima znane Marie Curie ili Rite Levi-Montalcini, koje su na neki način pobile sve predrasude o ženskom spolu kao važnim i prekretničkim u svijetu nauke.
NI: Kako zainteresovati mlade u BiH za nauku i istraživanje?
Cjelokupna nauka kao nauka se temelji na metodi samoispravljanja. Kad činjenice ne podržavaju hipotezu, tražimo bolje hipoteze i više činjenica. Uvijek ključ leži u nama, samo je potrebno pogledati iz pravog ugla. Ako neko uistinu želi da se bavi naukom, pronaći će pravi način, bez obzira koliko put do željenog cilja izgledao dug i prepun trnja.
NI: Na šta ste najviše ponosni u svom radu?
Ponosna sam na svaki svoj doprinos u nauci, pa i onaj najmanji. Činjenica da ljudi čitaju i dijele tvoj rad je sasvim dovoljna motivacija za dalje.
NI: Koji su vaši planovi za budućnost i šta savjetujete budućim istraživačima?
U principu, ono što sam željela da postignem još kao dijete, želim i dan danas, a to je, ostaviti neki trag svog postojanja na ovoj planeti. Sve je prolazno, danas jesmo, sutra nismo. Rad, rad i samo rad predstavlja neku osnovu od koje sve treba da polazi. Time se i ja vodim. Najveći problem naše omladine je brzo i olako odustajanje, bez ikakvog truda i zalaganja. Međutim, ni jabuka se ne može pojesti odjednom, već zalogaj po zalogaj, ako razumijete.