RAZGOVOR S POVODOM: LJILJANA ĐUKANOVIĆ
KO JE LJILJANA ĐUKANOVIĆ?
Ljiljana Đukanović rođena je u Sarajevu 1985. godine gdje završava osnovnu školu i tri razreda Prve gimnazije. 2002. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje završava srednju školu i upisuje fakultet. 2008. diplomira na Bard koledžu, na duplom smjeru biologije i historije umjetnosti nakon čega radi kao asistent na Rockfeller univerzitetu u New Yorku. 2009. godine upisuje doktora na Španskom nacionalnom institutu za istraživanje karcinoma u Madridu. U period 2014. – 2016. godine radila je kao konsultant za farmaceutsku kompaniju, a od 2016. godine radi za švicarsku biotehnološku kompaniju kao voditelj istraživačkih projekata. Trenutno živi u Lisabonu, a za potrebe posla putuje u laboratorij u Lozani.
ŠTA MISLITE O?
Šta Vas je nadahnulo da se bavite biologijom?
Mislim da su ključnu ulogu imali moji profesori biologije u srednjoj školi i na prvoj godini fakulteta. Prenijeli su na mene fascinaciju prirodom i znatiželju, koji su i dan danas osnovni pokretači u mom radu. Osim toga, moj otac je bio doktor i u kući su se uvijek cijenili nauka i naučna dostignuća.
Budite uporni, kritični prema svom radu, učite ne samo o vašoj nego i o drugim naučnim oblastima, budite u toku najnovijih tehnoloških i naučnih dešavanja i otiđite provesti ljeto u nekom laboratoriju u inostranstvu.
Koja pitanja ste željeli riješiti kada ste započeli istraživanje?
Za vrijeme doktorata radila sam na ćelijama kože. Ćelije kože su posebno zanimljive jer imaju vrlo definisanu arhitekturu i prostorni raspored svojih unitrašnjih komponenata. Na primjer, ako zamislite da je ćelija kože kao kuća, određeni proteini su uvijek smješteni u potkrovlju dok su neki drugi uvijek u podrumu. Ovaj fenomen se zove ćelijska polarnost. Ono što je zanimljivo je da ćelije kože koje se smatraju pre-karcinogenim izgbube ovu polarnost. Tada proteini koji bi trebali da su u potkrovlju budu u podrumu, i obrnuto…. Smatra se da je gubitak polarnosti jedan od osnovnih karakteristika ćelija koje postaju kancerogene. Kroz doktorski rad istraživala sam kako mutacija u određenom genu može da izazove gubitak te polarnosti i samim tim doprinese razvijanju karcinoma.
Moj trenutni posao je nešto savim drugačije. Moja kompanija ima jednu novu tehnologiju sekvenciranja DNK koja je jako brza i precizna i može se koristiti u različite svrhe. Trenutno radimo na nekoliko projekta koji se baziraju na identifikaciji i kvantifikaciji bakterija kroz sekvenciranje njihove DNK. Na primijer, koristimo ovu tehnologiju da analiziramo promjene u kompoziciji bakterija u ljudskom probavnom sistemu prije i poslije konzumiranja određene hrane. U roku od nekoliko sati, nakon uzimanja uzorka stolice, na stotine različitih bakterija prisutnih u uzorku se mogu karakterizirati. Kompletni DNK bakterija se sekvencira na maloj spravi, veličine malo većeg USBa, priključenog u laptop.
Kroz svoj rad, moja kompanija, između ostalog, nastoji razviti brže i preciznije dijagnostičke metode, kao na primijer kod infektivnih bolesti ili karcinoma.
Na šta ste najviše ponosni u svom radu?
Drago mi je vidjeti da sve godine studiranja/doktorata mi zaista jako puno koriste u mom sadašnjem radu. Moram priznati da sam se iznenadila. Teško mi je izdvojiti jednu najbolju stvar… Kroz naučno istraživanje stalno se nailazi na zamke, koje se moraju zaobilaziti, obično na vrlo kreativan način. Zbog toga je rad dinamičan i zahtjeva konstantno učenje. Jednostavno, baviti se naukom je jako zabavno. Takođe, nauka povezuje ljude sa svih strana svijeta. Imati priliku surađivati sa naučnicima sa drugih kontinenata je divno iskustvo. I naravno, konkretno u mom slučaju, super je da većinu svog posla mogu da obavljam od kuće.