RAZGOVOR S POVODOM: ISMAR VOLIĆ
KO JE ISMAR VOLIĆ?
Ismar Volić je profesor matematike na Wellesley College-u u Bostonu. Odrastao je u Sarajevu a u Ameriku je otišao 1991. godine kao srednjoškolac. Diplomirao je matematiku na Bostonskom Univerzitetu a doktorirao na Brown Univerzitetu. Radio je kao postdoktorant na Virginia Univerzitetu prije nego što je 2006. godine došao na Wellesley gdje je sada redovni profesor. Takođe je bio gostujući istraživač na Massachusetts Institute of Technology i na Louvain-la-Neuve Univerzitetu u Belgiji. Nedavno je proveo i semestar na Univerzitetu u Sarajevu kao dobitnik Fulbright stipendije. Profesor Volić radi u polju topologije, koja je slična geometriji, a bavi se izučavanjem oblika i prostora zajedno sa promjenama koje nastaju pri njihovim deformacijama. Autor je preko dvadeset naučnih radova i dvije knjige iz ove oblasti. Držao je preko stotinu pedeset predavanja na pet kontinenata. Profesor Volić voli nove naučne i pedagoške izazove, posvećen je prenosu znanja iz matematike studentima na svim nivoima, i koristi svaku priliku da prikaže matematiku kao uzbudljivo i relevantno polje bez kojeg nema tehnološkog i ekonomskog progresa. Profesor Volić živi u Bostonu sa suprugom i dvoje djece, ali je čest posjetilac Bosne i Herzegovine gdje drži predavanja i obavlja ulogu mentora na Univerzitetu u Sarajevu. Više o njegovom radu i istraživanju se može naći na stranici ivolic.wellesley.edu.
ŠTA MISLITE O?
Kako ste došli na ideju da se bavite matematikom?
Uvijek sam volio matematiku, i još u osnovnoj školi sam znao da bi se želio baviti njom. Svidjela mi se njena asptraktnost i smatrao sam je fascinantnom i složenom igrom sa puno pravila koje joj nalaže logika. Valjda me je ta igra dovoljno zaintrigirala da odlučim da se matematikom bavim profesionalno. Kasnije, kada sam shvatio da postoji nevjerovatno puno matematike koja nije riješena i koju ne razumijemo, i da matematika postavlja više pitanja nego što ih odgovara, još sam je više zavolio. Šteta da je percepcija matematike da je ona gotova stvar — riješena, definitivna — i da je u matematici sve već rečeno, i to putem neatraktivnih formula. To je daleko od istine; matematika je otvorena, narativna, i svako od njenih polja ima interesantnu priču, istoriju, i primjene. Matematika bi bila mnogo lakša i pristupačnija kada bi se ovaj njen aspekt više potencirao u učionicama.
Zašto je Vaše istraživanje i rad bitan za bh. građane?
Moje istraživanje nema direktne beneficije jer je apstraktno i nije motivisano primjenom. Mi teoretski matematičari radimo matematiku radi nje same i živimo za momente kada smo razumijeli nešto nakon dugog razmišljanja, kada smo otkrili neku novu vezu ili našli dokaz za novu teoremu. Ti momenti trijumfa uma nad konfuzijom i nečim nepoznatim su suština našeg profesionalnog života. Ali naravno, generalno je bitno to što mi otkrivamo nove stvari i širimo znanje. Nije nezamislivo da će u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti postojati primjene za bilo šta što matematičari rade — istorija nauke i tehnologije je puna takvih slučajeva — ali to nije poenta niti nas to motiviše. S druge strane, moj pedagoški rad, koji radim paralelno sa istraživačkim, ima direktnije konsekvence. Edukacija mladih ljudi nadopunjuje moj istraživački rad i jedno ne bi moglo postojati bez drugog.
Možete li predočiti Vaš rad putem analogije?
Nažalost teško! Moj istraživački rad je jako apstraktan — kao što je i slučaj sa većinom čiste matematike — i nema dodirnih tačaka sa svijetom oko nas, bar ovakvim kakvim ga mi vidimo. Ukratko, topologija je nauka koja se bavi prostorima i pokušava da nađe načine prepoznavanja i poređenja raznih prostora. Ovo je obično jako teško, pa je topologija prinuđena da koristi alate sa raznih strana matematike i zato stoji na presjeku geometrije, algebre, analize, teorije brojeva, itd. Ova multidisciplinarna dimenzija topologije je čini dosta teškom ali joj daje i jednistveno mjesto i ljepotu u matematici.
Na šta ste najviše ponosni u svom radu?
Timski rad i rad sa mladim ljudima su definitivno najbolje stvari u mom profesionalnom životu. Kroz kolaborativni rad putujem, upoznajem nove ljude i učim od njih. Satisfakcija je ogromna kada se dva ili tri mozga koja sadrže različitu matematiku sastave i nađu neku novu matematičku vezu, otkriju nešto što niko ponaosob nebi mogao, nešto što niko do tada na svijetu nije otkrio. A prenositi znanje mladim i pametnim ljudima, hraniti njihovu želju za znanjem, to me ispunjava na jedan drugi način. Meni nije bitno da li će moji studenti postati matematičari ili nešto sasvim drugo, bitno je da vidim onu iskru u njihovim očima kada im kažem nešto interesantno, kada im dočaram kakvo bogatstvo i elegantna ljepota leži u matematici.
Ostanite ukorak sa svjetskim naučnim trendovima što više možete.
Vaš savjet budućim istraživačima?
Ostanite ukorak sa svjetskim naučnim trendovima što više možete. Pratite naučne vijesti, čitajte članke i radove, dodajte se na email liste naučnih organizacija i institucija. Ako ih ne možete čuti uživo, onda slušajte predavanja vrhunskih naučnika preko interneta. Probajte ići na konferencije i upoznati kolege sa raznih strana svijeta. Nauka je kolaborativna i ne može se raditi u izolaciji. Stavite vlastima i političarima do znanja da je investicija u nauku i obrazovanje jedini pravi put prema napretku i progresu.