RAZGOVOR S POVODOM: HARIS BRADIĆ
KO JE HARIS BRADIĆ?
Haris Bradić se ubraja među bh. arhitekte koji projektima i dizajnom objekata nastoji doprinijeti podizanju svijesti o neophodnosti i relevantnosti energetske učinkovitosti objekata. Doktorirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu Transformacija arhitekture kao posljedica zahtjeva energetske učinkovitosti na primjerima zgrada za osnovno obrazovanje u Sarajevu. Radio je u gradskoj upravi grada Barcelone te je bio saradnik arhitekte Manuela Ribasa Piera u Španiji. Trenutno je zaposlen kao docent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu te je osnivač i vlasnik projektantskog ureda u Sarajevu. Projektovao je objekte u oblasti stanovanja, ugostiteljstva, sporta, sakralne arhitekture i dizajna enterijera te je autor brojnih naučno-istraživačkih radova. Među brojnim uspješno realizovanim projektima ističu se objekti s komponentom energetske učinkovitost kao što su redizajn nisko-energetske kuće „Mehmedbašić“ u Stolcu, pasivna kuća „Ilidža“ u Sarajevu, energetski autonomna kuća „A-S“ u Sarajevu i mnogi drugi.
ŠTA MISLITE O?
Koja pitanja/izazove ste željeli riješiti kada ste započeli rad, zašto je to bitno?
Odnos čovjeka prema unutrašnjem prostoru i odraz arhitektonskog djela na okruženje je nešto što me zanimalo od mog prvog projekta (kuća Mehmedbašić u Stocu). Komfor je uvijek centralno pitanje svake analize projektnog zadatka. S jedne strane, komfor je nepromjenjiva kategorija, jer se “moraju” zadovoljiti standardni parametri, dok s druge strane postoje spoznaje i želje savremenog čovjeka, koje se mijenjaju, napreduju i samim tim utiču na arhitektonsko projektiranje.
Na šta ste najviše ponosni u svom radu, koja je najbolja stvar u vezi Vašeg posla?
Najviše sam ponosan na to što imam priliku da radim ono što volim. Od prvog dana kada sam upisao Arhitektonski fakultet prihvatio sam ozbiljnost studija i od tada svaki dan pokušavam unaprijediti svoj odnos prema radu. Radne navike su bitan segment tog odnosa, plus konkurencija i takmičenje – sve to za mene predstavlja izazov i motiviše me da budem bolji, a to je uvijek najbolji dio svake karijere.
Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo da se bavite arhitekturom?
Kao prvo, moj moj rahmetli otac je bio projektant ventilacionih sistema i dimnjaka te sam svakodnevno gledao razne crteže. Također, tokom svog djetinjstva sam imao priliku živjeti sa porodicom Hasibović i vidjeti prve arhitektonske crteže. Dječaku od 11 godina to je sve izgledalo kao igra: prvi kontakti sa računarom, tablom za skiciranje, i dr. Ratne 1994. godine sam u osnovnoj školi osvojio tadašnju gradsku nagradu za izradu makete privatne kuće, a radilo se na tehničkom obrazovanju. Mislim da su to bili počeci koji su uticali na odabir pravca i moje današnje karijere.
Uvijek se trudite da ono što sada radite, radite najbolje što možete, jer jedino na taj način ostavit ćete trag za naredne generacije.
Zašto je Vaše istraživanje i rad u području energetske efikasnosti bitan za bh. građane, šta želite postići?
Tokom izrade svoje doktorske disertacije na Sveučilištu u Zagrebu bavio sam se pitanjima što učiniti sa postojećim zgradama.
Izdvojio bih četiri ključna:
- Kako transformirati postojeću ovojnicu
- Kako učiniti da objekat koristi potencijal obnoljivih izvora energije iz svog okruženja
- Kako transformirati postojeći vizualni identitet
- Kako efikasnije koristiti unutrašnji prostor
Predmet analize bili subjekti osnovnih škola. Obišao sam sve zgrade javnih osnovnih škola u četiri gradske općine u Sarajevu te zajedno sa mentorom odabrao četiri primjera iz četiri različite povijesne graditeljske faze i na njima uradio modele energetske transformacije.
Zašto su dobiveni rezultati bitni za građane? Ovo pitanje uvijek u meni izazove negativne reakcije, jer hodajući gradom svaki dan vidim da se vrlo malo pažnje posvećuje načinu gradnje sa gledišta fizike zgrade, unutrašnjeg komfora i odabira i primjene materijala. To se dešava na novim zgradama, što će svakako imati velike posljedice na buduće generacije koje odrastaju u takvim sredinama. Nedovoljno se surađuje i konsultuje sa naučnom i stručnom populacijom, a za to su krivi svi učesnici u projektima, počevši od investitora, nadležnih za izdavanje dozvola pa do kupaca. Razlozi su višestruki, od opšte nepismenosti, letargije pa do nedostatka želje da se bilo koji posao uradi maksimalno kvalitetno.
Vaš savjet budućim naučnicima, istraživačima i mladim arhitektama?
Najbitnije je puno raditi, a ono što volite, bilo da je to nauka ili struka, jer samo ulaganjem maksimalnih napora možete postići uspjeh. Ne očekujte nagrade i pohvale, jer vas to sprječava da kreativno mislite i držite fokus na bitnim temama u datom momentu. Budite svjesni da je život ovog trenutka, da je budućnost neizvjesna i nepoznata te da prošlost ne možemo mijenjati. Stoga, uvijek se trudite da ono što sada radite, radite najbolje što možete, jer jedino na taj način ostaviti ćete trag za naredne generacije.