RAZGOVOR S POVODOM: ADELA SUBAŠIĆ-KOPIĆ
KO JE ADELA SUBAŠIĆ-KOPIĆ?
Adela Subašić-Kopić je profesorica fizike u srednjoj školi i astronomkinja. Završila je Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, odsjek za fiziku, te na istom magistrirala na smjeru Fizika u obrazovanju. Spoznaje nauku još u djetinjstvu, posmatrajući nebeski svod prepun zvijezda, pitajući se koliko je dalek i prostran svemir. Razmišljajući o stvarima i pojavama u prirodi zavoljela je fiziku i astronomiju. Uz redovni posao profesora fizike u srednjoj školi, bavi se istraživanjem nastave fizike sa fokusom na eksperimentalnu i konceptualnu nastavu i astronomijom. Podpredsjednica je Astronomskog društva Orion koje se primarno bavi popularizacijom astronomije kao najdinamičnije i najuzbudljivije nauke. Kao volonter ovog udruženja doprinosi širenju i popularizaciji astronomije i nauke općenito kako kod mladih, tako i kod onih malo starije životne dobi. Začetnik je ideje o eksperimentalnom i kreativnom učenju namjenjenog prvenstveno djeci od najranije dobi. Zbog toga je još prije dvije godine sa timom iz AD Oriona prva u Bosni i Hercegovini pokrenula STEM škole za djecu na kojima djeca izučavaju prirodne nauke, inžinjerstvo pa i umjetnost kroz najinovativnije pristupe nastavi. Nacionalni je predstavnik ispred BiH pri mnogim svjetskim organizacijama i manifestacijama poput: Svjetski dan fotonike – Nacionalni predstavnik ispred BiH (2016 – danas), Universe Awareness (UNAWE) – Nacionalni kordinator (2016 – danas), Evropska asocijacija za astronomsku edukaciju – Nacionalni predstavnik (2017 – danas), Internacionalna godina svjetlosti i svjetlosnih tehnologija – Nacionalni predstavnik ispred UNESCO i UN (2015), Internacionalna godina astronomije – Predstavnik mladih iz BiH ispred UNESCO i UN (2009).
ŠTA MISLITE O?
Šta Vas je zainteresovalo i nadahnulo za nauku, odakle ideja da se bavite fizikom?
Slobodno mogu kazati da je to krenulo još kad sam tek spoznala svijet oko sebe, po kazivanju mojih roditelja to je bilo još u najranijem djetinjstvu, a moje sjećanje seže do nekih 5 godina. Olakšavajuća situacija je bila što me otac mogao podučiti mnogim stvarima, a uglavnom smo pravili proste mehanizme, elektromotore i slično. Tokom rata mogla sam da virim kroz prozor i izučavam zvijezde jer nije bilo svjetlosnog zagađenja. Oduvijek sam znala šta želim biti i to se nikada nije promijenilo.
Koja pitanja ste željeli riješiti kada ste započeli istraživanje?
Obzirom da se bavim uporedo i fizikom i astronomijom, dva su velika izazova ispred mene. Prvi je naravno nedostatak opservatorije u Bosni i Hercegovini i veliki sam borac za vraćanje u funkciju iste. Drugi i možda još veći problem su zastarjele metode obrazovanja, odnosno podučavanja u našoj državi. U istraživanjima koje sam vršila pokazalo se da se kod nas nastava izvodi kako se izvodila još prije 100 godina i da se tu skoro pa ništa ne mijenja. Kroz nove pristupe u nastavi pokušavam pokazati da nije potrebno toliko novca ulagati da bi imali kvalitetno obrazovanje. Međutim i ako imate novac problem je nabavke opreme jer u Bosni i Hercegovini praktično da nemate dobavljača laboratorijske opreme pa ste prinuđeni naručivati preko interneta ili moliti rođake i poznanike da vam donesu iz drugih država.
Naravno i oni koji postoje jako su skupi, čak nekada i trostruko, i mnoge stvari nedostaju. O sluhu države po ovim pitanjima ne treba ni pisati jer svi znamo da se za obrazovanje minimalno (čitaj ništa) ne izdvaja pa je možda i to jedan od razloga zašto nastavnici nemaju sluha da poboljšaju kvalitet nastave.
Nikada ne odustajte od snova, teško jeste, uglavnom nema resursa, ali zadovoljstvo uspjeha se ne može ničim mjeriti.
Na šta ste najviše ponosni u svom radu?
Osmijeh na licu ljudi koji prvi put pogledaju neki nebeski objekat kroz teleskop i samo to zadovoljstvo koje je rezultat novih spoznaja. Najdraže je pratiti napredak kod djece koja su nekoliko godina kod nas. Mijenjaju se, primjenjuju stečena znanja, sigurniji su, raduju se otkrićima, to je nešto prekrasno.
Zašto je Vaše istraživanje i rad u području astronomije bitan za bh. građane, šta želite postići?
Astronomija je najdinamičnija, najstarija a opet najmlađa nauka sa puno izazova. Može se kazati da je to možda i jedina nauka u kojoj se rad amatera itekako vrednuje. To je nauka koja doprinosi razvoju drugih nauka i tehnologija. I, istraživanjem u astronomiji nastala je fotogragija, CCD senzori, uređaji za skeniranje u medicini, GPS i mnoge druge stvari koje mi danas koristimo. S druge strane, ona ima i psihološki aspekat i sama ta spoznaja da svi dijelimo isto nebo, našu sopstvenu veličinu u univerzumu, nas inspiriše i spaja. Izučavajući astronomiju bliže smo drugim naukama, lakše ih shvatamo i prihvatamo.
Vaš savjet budućim naučnicima i istraživačima?
Da nikada ne odustaju od snova, teško jeste, uglavnom nema resursa, ali zadovoljstvo uspjeha se ne može ničim mjeriti.