Andreana Kovačević Ćurić je profesorica fizike, edukatorica i kreativna duša koja kroz dugi niz godina značajno doprinosi popularizaciji nauke u Banjaluci i cijeloj BiH. Kao saradnica tima Evropske noći istraživača, učestvovala je u brojnim programskim aktivnostima — od predavanja i pripreme učenika za takmičenja, do radionica i edukativnih događaja za mlade. Pored pedagoškog rada, Andreana stvara i kroz svoj umjetnički brend Dream in Colour, izrađujući umjetničke slike, a na njima su bazirani nakit i ukrasi — čime unosi kreativnost, estetiku i lični izraz u svoj odnos prema nauci i obrazovanju. Njena misija je da nauku učini pristupačnom, živom i zanimljivom — i da pokaže mladima da radoznalost, znanje i kreativnost mogu ići ruku pod ruku.
RiNG: Od samih početaka Evropske noći istraživača u Banjaluci, bili ste važna podrška našem timu – kroz predavanja, rad s djecom, pripreme za takmičenja i učešće u različitim programskim aktivnostima. Kako danas gledate na tu dugogodišnju saradnju i njen uticaj na Vas?
Mogu ponosno reći da sam u ovom projektu od samog početka, ali najprije kao učesnik. Priča počinje kroz rad s astronomskim udruženjem UADBL još davne 2012. godine, ako me sjećanje dobro služi. I danas čuvam zahvalnicu za doprinos Noći istraživača. Noć istraživača imala je snažan uticaj na mene, jer mi je pomogla da shvatim koliko je važno pratiti aktuelna dešavanja u svijetu — ne samo u nauci, već i u filmskoj industriji. Kroz taj proces učila sam kako koristiti marketing, kako pisati manje projekte, kako se pripremati za takmičenja, ali i kako se nositi s pritiskom i kratkim rokovima. Takođe sam naučila kako istražiti konzumersko tržište i na koji način ga iskoristiti za dobijanje glasova publike, kako privući pažnju, rušiti predrasude, pa čak i koliko crna boja može biti efektna kao pozadina. Moram priznati da me je sve to značajno oblikovalo i doprinijelo tome da postanem osoba kakva sam danas.
RiNG: Vaš rad u fizici i Dream in Colour djeluju kao dva različita svijeta – jedan racionalan, drugi intuitivan i umjetnički. Kako se ta dva segmenta dopunjuju i šta vam taj kreativni rad donosi u svakodnevnom životu i profesiji?
Za mene je umjetnost druga strana nauke – estetski privlačnija, nešto opuštenija, ali nimalo manje inspirativna. U mom slučaju, ona je izuzetno podsticajna, ne samo za stvaranje umjetničkih radova, već i za osmišljavanje eksperimenata. Kroz umjetnost sam naučila biti strpljiva, cijeniti tuđi rad, razumijeti važnost detaljnog planiranja, ostati uporna i shvatiti da su rad na sebi i traganje za vlastitim putem najvažniji segmenti napretka. Pomjerila sam neke svoje granice koje su ranije djelovale kao čvrste zidine. Umjetnost kao i nauka razvijaju maštu, opuštaju i proširuju vidike, ali istovremeno zahtijevaju beskrajan rad i potpunu predanost. Kada se ta dva svijeta spoje, granice gotovo da ne postoje – osim onih koje nameću “prazni džepovi” i geografska lokacija.
RiNG: Godinama ste inspirisali djecu da zavole fiziku, često kroz inovativan i drugačiji pristup. Da li i kako elementi kreativnosti, estetike i vizuelnog razmišljanja mogu pomoći u razumijevanju prirodnih nauka?
Čovjek mnogo bolje razumije i pamti ono što može vizuelno predstaviti. Ne moraju, niti trebaju svi biti umjetnici, ali skiciranje radi boljeg razumijevanja uvijek je poželjno. Svi radovi koje izrađujemo na školskoj sekciji, u manjoj ili većoj mjeri, prožeti su umjetnošću: crtamo raspodjelu zračenja naše Galaksije posmatrane kroz radio-liniju vodonika na 21 cm, izrađujemo modele galaksija ili elektromotora. Može se sve oštampati, ali poenta je da se kreativnost i preciznost uhvate ruku pod ruku i da osoba osmisli najjednostavniji pristup problemu, a pri tome da ne odstupa od naučnih spoznaja, pri tome da odvoji bitno od nebitnog. Umjetnost je način učenja. Ako gradivo posmatramo kao nivoe u video-igrama, tada sami sebi moramo osmisliti i nagrade – jer ih mozak voli. One ga stimulišu, olakšavaju razumijevanje i pomažu da znanje duže ostane u sjećanju.
RiNG: Tokom različitih aktivnosti u okviru Evropske noći istraživača – od predavanja do radionica i promocije nauke — pokazali ste posebnu sposobnost da približite fiziku široj publici. Šta vam je u takvom radu najdraže i gdje vidite najveću vrijednost?
Neki od najljepših trenutaka za mene su oduševljena dječija lica, ali i lica odraslih, a zatim i pitanja – ona iskreno radoznala, koja često prevazilaze okvire našeg znanja. Tada znam da sam nekoga zaista dotakla i probudila interesovanje. Posebno su mi dragocjeni trenuci kada osoba ili učenik izađe izvan očekivanih okvira, pruži više nego što se očekuje i napravi iskorak iz zone komfora. Takve ljude izuzetno cijenim i poštujem, jer i sama kroz njih učim, a istovremeno mi daju snažnu motivaciju i inspiraciju. Najveća vrijednost tog rada leži u činjenici da nikada ne znate koga ste svojim radom inspirisali – kome ste dali krila i hrabrost da nastavi dalje.
RiNG: U vašem Dream in Colour radu često se mogu prepoznati matematički oblici, harmonija boja i određena „logika dizajna”. Da li postoji neki fizički ili naučni princip koji vas posebno inspiriše dok stvarate nakit i ukrase?
Astronomija je moja posebna ljubav koja se, na ovaj ili onaj način, uvijek provlači kroz moj rad. Ta povezanost počinje još u djetinjstvu i traje do danas. Još uvijek učim i aktivno radim u tom području, kako na estetskom planu, tako i u kontekstu popularizacije nauke — kroz rad u Udruženju, ali i kroz nastavu u školi. Naravno, astronomija nije jedini izvor inspiracije, ali je ubjedljivo najdominantnija i meni lično najdraža.
RiNG: Kada spojimo sve vaše uloge od profesorice, edukatorice, umjetnice i osobe koja godinama podržava naučne događaje, koja je, po vašem mišljenju, najvažnija poruka koju bi mladi trebali ponijeti iz vašeg rada i primjera?
Život jeste borba i odustajanje nije opcija — tako su mene učili i zato sam danas ovdje. Ipak, za bilo kakav rad potreba vam je samo jedan „hardver“, najmoćnija mašina od svih koje je čovječanstvo spoznalo: mozak. On je besplatan, svi ga posjedujemo i dolazi s doživotnom pretplatom. Ne zahtijeva internet konekciju – potrebno ga je samo koristiti. Znam da nije lako, ali važno je sjesti, razmisliti šta zaista želite i posvetiti se tome. Uvijek se može krenuti ponovo, ispočetka – i nikada nije kasno.