Razgovor sa nastavnicom koja donosi inovacije u nastavu fizike u srednjim školama u Bosanskoj Krupi
Proteklih nekoliko godina interesovanje za Evropsku noć istraživača iskazala je vrijedna Amna Dervišagić, profesorka iz Bosanske Krupe, koja je par uzastopnih godina sa svojim timovima iz škole dolazila u Banja Luku i učestvovala na manifestaciji.
Tim povodom smo uradili intervju sa ovom inspirativnom i kreativnom ženom, koja je kako kaže, kreativnost naslijedila od majke. Amna je dva puta nominovana za nagradu Najinovativnijeg nastavnika u Bosni i Hercegovini (sada tu nagradu zovu BH Oskarom za nastavnike), te proglašena šampionom inkluzije u BiH, i prošle godine umalo ušla u krug 50 najboljih nastavnika svijeta.
NI: Amna, recite nam nešto više o sebi i svojoj profesiji?
Profesorica sam fizike u Bosanskoj Krupi i trenutno radim u dvije srednje škole. Kao profesor fizike stalno potičem učenike da spoznaju velika pitanja na koja fizičari pokušavaju dobiti odgovor posmatrajući i eksperimentišući. Neka od njih su: Kako je svemir počeo? Da li će se svemir promijeniti u budućnosti? Koje su osnovne gradivne “cigle” materije? Na kom principu rade pametni telefoni, zašto je nebo plavo, a sumrak rumen? Gdje je antimaterija? Beskrajno mnogo pitanja!!!
Fizika kao nauka zadire u sva područja ljudske djelatnosti, bukvalno – svaki sektor potreba ljudi nezamisliv je bez primjene znanja fizike. Stalno smo okruženi fizikom i, bez obzira shvatamo li to ili ne, svakodnevno koristimo fiziku. Budući da fizika objašnjava prirodne fenomene, često se smatra najtemeljnijom naukom. Osnova je za sve ostale nauke. Međutim, ono što većini učenika stvara problem u učenju fizike, a što bih voljela promijeniti je – matematika. Matematičke jednačine koje se koriste u fizici često im izgledaju mnogo složenije nego što stvarno jesu. Ipak, napominjem, ako planirate studirati fiziku, morat ćete se uhvatiti u koštac s određenom količinom matematike.
NI: Pored poziva edukatora, da li ste angažovani na aktivnostima ili projektima koje pomjeraju postojeće prakse u obrazovanju ili svakodnevnom životu?
Projekt jedan od najzanimljivijih, ali i najzahtjevnijih projekata koje sam uradila, a još je u toku njegova realizacija, je učestvovanje u NASA-inom programu “Cubes in Space” tj. “Kocke u svemiru”.
Projekat koji je namijenjen za upornu skupinu hrabrih vizionara koji su u stalnoj potrazi za povratkom kreativnosti u učionice. Misija programa je pomoći učenicima da oslobode svoju znatiželju, razviju logičku misao, sudjelujući u kreativnom rješavanju problema. Područja za koja je program Kocke u svemiru namijenjen su nauka i tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i matematika. Kocke u svemiru donose mladim istraživačima mogućnost da pronađu odgovore na vlastita pitanja. I koji je bolji način da se djeci pruži šansa za lansiranje vlastitog dizajna direktno u svemir? Eksperiment se treba kreirati u kockici dimenzije 4 cm uz stroge kriterije za let u stratosferskom balonu, koji treba da leti do same ivice svemira u gornje slojeve stratosfere, te u raketi koja leti u “pravi” svemir. Mi smo se odlučili poslati moja polutvrda i meka kontaktna sočiva, za koje želimo provjeriti kako će se njihove mehaničke i optičke osobine promijeniti nakon boravka određeno vrijeme u balonu i raketi. Nevjerovatno mnogo podataka smo saznali o samoj proizvodnji sočiva, o optičkim osobinama, UV filterima, ali i o bakterijama koje su veliki problem kako za nosioce na zemlji, tako i za same svemirske posade, o stratosferi te ekstremnom zračenju koje očekuje naša/moja sočiva.
NI: Kada već pričamo o projektima, šta za Vas znači projekat poput Evropske noći istraživača?
Kao što znamo, jedan od ciljeva svake Evropske noći istraživača je inspirisati što više mladih ljudi da istraživanje učine svojim pozivom i karijerom. Važan dio ovoga je prvo ukloniti stereotipe o tome ko može i kako neko može postati naučnik. Nekoliko puta smo bili sudionici, specijalni gosti Noći istraživača u Banja Luci. Predstavili smo se sa nekoliko zanimljivih projekata. Pravili smo umjetničke slike od laka za nokte, ali i približili posjetiocima naučnu stranu tog procesa, pričali smo o štetnosti laka za nokte, ali i o astronomskim fenomenima koji podsjećaju na miješanje boja u umjetničkoj slici. Rušili smo stereotipe o naučnicima, predstavljajući naše teme u obliku relevantnom za živote ljudi. Dijelili smo letke o značenju brojeva na dnu plastične ambalaže, o štetnosti aluminijuma za zdravlje ljudi, pričali i demonstrirali štetnost duhanskog dima, približavali i neke metafizičke fenomene kristala, puhali balone od sapunice i magičnim rukavicama ih dodirivali (naravno, djeci smo kasnije objasnili zašto su rukavice “magične”), demonstrirali optičke fenomene, magične ptice… Time je naš tim istraživača postao prepoznatljivo simpatičan mnogim stalnim posjetiteljima. Ovim putem se zahvaljujem cijelom vašem organizatorskom timu koji su nas svake godine velikodušno dočekali. Tako ćemo i ove godine pripremiti veliko iznenađenje za Noć istraživača.
NI: Mislimo da je nauka u svemu, sve oko nas, i da se prožima kroz razne oblike. Da li se slažete s tim? Kako biste opisali nauku?
Nauka za mene… Dopustite mi da prvo kažem da će se mnogi fizičari sigurno “naći” u riječima kojima ću pokušati opisati šta za mene znači nauka. Moje zanimanje za nauku (fiziku) probudilo se onog trenutka kada sam pročitala fascinantne knjige Jan Bibijan na Mjesecu i Atomino. (“Jan Bibijan na Mjesecu” će se zvati jedan projekat koji planiram raditi u svojoj školi). Sjećam se da sam satima mogla posmatrati boje svjetlosti u staklenoj kugli koju prislonim na oko, a u školi sam postavljala vrlo neobična pitanja profesorima, npr., da li na elektronima postoje sićušna bića ako je naš sistem toliko sličan planetarnom modelu atoma, ili, pitala sam profesora šta bi se dogodilo ako istu sliku slikamo prvo gledajući samo lijevim okom, pa desnim, a onda ih spojimo u jednu… Nažalost, bila sam ušutkavana, da li zbog težine ili širine pitanja, ne znam.
Posmatranje i postavljanje neobičnih pitanja, koja možda drugima izgledaju malo “luckasta”, su počeci stvarne nauke. To je pokretačka snaga naših života.
Više nas zanima početak svemira nego stvaranje tone novca i vožnja bijesnih automobila. Stalno učenicima naglašavam da fizika čini temelj za biologiju, hemiju, geologiju itd. I da je ona bogatstvo moderne civilizacije. Shvatamo da su fizičari zapravo zaslužni za mnoga ključna otkrića 20. stoljeća koja su revolucionirala svijet (npr. tranzistor, laser, cijepanje atoma, TV i radio, MRI i PET skeniranje, kvantna teorija i relativnost). No, ljudi često postavljaju pitanje: moram li biti Einstein da bih postao fizičar? Odgovor je NE. Naravno, fizičari moraju biti nešto vještiji u matematici, ali glavna stvar je imati znatiželju i poticaj. Jedan od najvećih fizičara svih vremena, Michael Faraday, počeo je raditi kao siromašni, neobrazovani šegrt, ali je bio uporan i kreativan, da bi u jednom momentu napravio revolucionarna otkrića koja su promijenila svijet.
NI: Šta radite kada ne smišljate nove ideje?
Šta radim kada ne smišljam nove ideje?
Vrlo teško pitanje, jer u svemu tražim nove načine i ideje. Od običnog kuhanja večere, do uređenja svoje police za knjige. I često me rastuži činjenica da i drugi ljudi ne razmišljaju na sličan način, da su im svakodnevne obaveze samo rutina, automatija. Od svega što radimo možemo napraviti novi mali svemir. Živim u Bosanskoj Krupi, cijenim dobrotu u ljudima, njegujem u sebi dobrotu i dobročinstvo, družim se s ljudima putem društvenih mreža na kojima imam naloge i sa svojim prijateljima uživo, a zaista imam mnogo prijatelja.
Dva puta sam nominovana za Najinovativnijeg nastavnika u Bosni i Hercegovini (sada tu nagradu zovu BH Oskarom za nastavnike), proglašena sam šampionom inkluzije u BiH, te prošle godine bila veoma blizu za 50 najboljih nastavnika svijeta. Završavam knjigu o atomu za nefizičare, istražujem stres učenika u učenju fizike (to je i moja master teza), a trenutno završavam jedan veliki projekat Think Science u kojem je učestvovalo 300 profesora iz regiona i oko 10 000 djece!
NI: Šta savjetujete mladima?
Na kraju ću mladima poručiti jednu divnu misao Richarda Feynmana:
H…Nagrada je u zadovoljstvu saznanja stvari, u ushićenju otkrića, u posmatranju kako to služi ljudima. To su prave stvari.